Na nanižem razvojnom nivou čovjek se ponaša tako da želi preuzeti kontrolu nad svojim životom. To radimo tako da tragamo za materijalnom sigurnošću jer ono što našim okruženjem dominira jest egzistencijalni strah koji je motiviran mnogim obrascima naših predaka pospremljeni u kolektivnim nesvjesnim spremnicima gdje su ostavili sve one situacije kada smo kao čovječanstvo umirali od gladi. To je najjači nagon u nama iako nova istraživanja na štakorima tvrde da je najjača želja za srećom, ali da je tomu tako onda bi ljudi to činili u svakodnevnom životu, a svjedoci smo svakodnevno da tako ljudi ne funkcioniraju od posla na kojem rade do doma u kojem žive, sreća nema takav status.
Da bismo mogli kontrolirati vlastiti život, moramo kontrolirati i živote drugih ljudi i tu se javlja problem. Takve skupine najbolje se organiziraju u vrhu vlasti. To je igra bez pobjednika u kojoj ono što želimo dobivamo samo na račun drugih. To je natjecateljsko društvo na kojem se bazira kapitalizam. Lažni sustav u kojem porezom pomažemo drugome ustvari je sustav koji hrani zatupljujuće obrazovanje, a ono stvara socijalne slučajeve jer ih ne uči vještinama i neovisnošću, ne uči ga čovječnosti. Paradoks je da imamo bogato društvo koje nema čovječnosti i bazira se na volji za moći, a propagira lažnu brižnost o ljudima iz osjećaja krivnje.
Ljudi općenito misle da se baviti sobom znači ne zanimati za materijalno. Kako možeš reći da si svjestan, a ne znaš što se događa oko tebe? Svjesnost je duboka i realna, ona nije leptirić koji se divi svijetu i hoda okolo dok ga lovac na leptire ne ulovi. Svjesnost je snaga, hrabrost nepokolebljivost, ali i suosjećanje, nikada sažalijevanje drugih. Recimo, tko danas javno može reći da smo zbog razvijanja sažaljenja došli do toga da svakog čovjeka još kroz školstvo učimo kako je čovjek jadan i da je socijalni slučaj. S druge strane, društvo se najviše obračunava sa sposobnima i inteligentnima jer njih nema na položajima, oni su potpuno degradirani i građani su drugog reda. Pogledajmo samo  u povijest najinteligentnije ljude gdje su završili i kako smo se s njima ophodili.
Naime, ako se kandidirate i pokažete veliku inteligenciju, birači vas nikada neće izabrati jer ljudi biraju sebi slične, odnosno biraju ljude s nižim koeficijentom inteligencije kako bi sebi dokazali da je promjena nemoguća. Društvo ne može gledati na vlasti sposobne, ono nije sposobno gledati u ogledalo vlastite tame, to je za sada nemoguća misija jer ljudi moraju sebe vidjeti nesposbnim.  Možemo stvoriti kvalitetno društvo ako se riješimo glupe sebičnosti i vjerovanja da smo nesposobni, a koje se bazira na gore spomenutim kolektivnim strahovima od egzistencije. Životni stav mijenja ekonomiju i okruženje, ali to ljudima nije jasno, ne razumiju svjesnost, misle da su to tlapnje, da to nema veze s njihovim financijskim stanjima iako ne žele vidjeti da su proračunske rupe sve veće i da svake godine morate izmisliti nove poreze kojima ćete puniti te rupe.
Zakonski sustav napreduje zbog postojanja sukoba i ostvarivanja vlastitih interesa. Zar je onda čudo što je u našim očima svijet nerijetko podijeljen na dobitnike i gubitnike? Takvo stajalište, razara mukotrpni proces postizanja bliskosti s bližnjim. Kontrola je privid, ona je ustvari obrazac volje za moć, ljudi pod utjecajem tog obrasca misle da s njima nešto nije u redu i okreću se želji za savršenstvom. Iako logički shvaćamo da nismo savršeni, snagom manipulacije trudimo se postići taj ideal kroz kontrolu drugih ljudi.  Tu se razvija perfekcionizam za kojeg neki tvrde da je glavni uzročnik tumora. Dakle, veliki zahtjevi koje imam prema sebi i onima oko sebe i zbog nemogućnosti prepuštanja u odnosu, javlja se opsesivni aspekt prema redu i zakonu.
Jedna žena mi je rekla kako da ju je prijateljica napustila, ona je ustvari prekrižila njenu kontrolu i pošto ona nije mogla slijediti savršeni red, ona je bila remetilački faktor koji nije mogla kontrolirati, pa ju je otpisala. Međutim, takvo je društvo i eto vam razloga zašto se danas ljudi teško druže i ne mogu stupiti u kontakt s drugima, a kamoli u veze.  Ljudi ne vjeruju osjećajima i više se vole baviti onime što je moguće izbrojiti ili materijalno vidjeti. Ipak, da se ne zavaravamo u vrhu lanca je perfekcionizam. Opsesivni ljudi upravljaju svijetom na korist svih ostalih. Ipak, perfekcionizam kao i sve u ovom svijetu ima pozitivnost odnosno da nema perfekcioniste niti jedan čovjek ne bi ušao u avion, a da ga nije pregledao mehaničar perfekcionist.  Ako smo u bilo čemu izvrsni, to je zato što smo spremni dobro se pomučiti oko detalja. Glavno pitanje koje se postavlja jest skriva li se vrag ili Bog iza detalja? Detaljnost na višem stupnju razvoja se mijenja u razlučivanje ili viveku kako kaže indijska filozofija, ona daje mogućnost da odbacimo nepotrebno i prihvatimo one aspekte osobnosti koji nam proširuju svijest.
Ukratko, perfekcionizam stvara poslovnu učinkovitost i nemogućnost stvaranja emocionalnih odnosa. Zaključak je sljedeći, ako se želite pobijediti kontrolu i želju za savršenstvom morate je napustiti iako to znači da će u vašoj okolini izazvati potrese pošto vas velika većina neće prihvatiti. Klonite se religijskog i materijalističkog zahtjeva za savršenošću,  život se sastoji od prihvaćanja sebe što znači da se u slabostima može otkriti snaga za ono što vi jeste, a ne da živite u uvjerenju kako je osjećaj slabosti u vama došao jer niste savršeni. Ljudi su slabi jer nemaju snage živjeti sebe sa svojom Sjenom ili tamnom stranom, ne priznaju da nose u sebi i najgoru stranu da posjeduju i zločinca. Perfekcionizam dolazi kada ne želimo priznati ovu stranu svojeg života, osjećamo krivnju zbog toga što nosimo i tamno breme u sebi od kojeg bježimo i stvaramo sve više patnje oko sebe. Društvo može napredovati jedimo kada počnemo od prihvaćanja Sjene.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut