Obično se zaljubimo u ranu, u ono što nas je boljelo, kako u djetinjstvu, tako i kasnije u vezama.
U jyotishu to smatramo karmom, što bi značilo da karma djeluje privlačeći ozljedu koju smo učinili i sada u ovom životu nastoji postati svjesna. Recimo, bili ste s osobom koja vas je podmuklo ostavila. U ovom životu sretnete tu osobu i imate priliku povrijediti je. Ta osoba vas svom snagom tjera na to, iako ni sama ne zna zašto to radi. Mnogi ljudi tada to rade iako ni sami ne znaju kako se to dogodilo, ali upravo te neobjašnjive karmičke igre tjeraju nas na takvo ponašanje kako bismo ponovno proživjeli sliku ozljede i kako bismo se onda asimilirali to.. Zato su mnoge tehnike usmjerene na oživljavanje traume kako bi se osvijestila. Međutim, svaka trauma je arhetip ili dio nas koji samo na taj način izlazi iz nas.
Inteligencija nesvjesnog, možemo je nazvati unutrašnjost ili Sebstvo, svakodnevno nam tumači događaje kroz snove i simbole koji se pojavljuju tijekom dana, ali reagiramo tek kada se dogodi trauma. Ne radimo to namjerno, jer je potrebno razviti suptilnu svijest koja može razumjeti i protumačiti te poruke, a dok se to ne dogodi, život se odvija na gruboj razini. To možemo otkriti tako što svojim životom svjedočimo na kojoj smo razini, koliko smo zapravo individualni i koliko smo daleko od sustava.
Recimo, dokazana je sinkronicitet ili smislena slučajnost, što znači da tijekom dana dobivate stalne poruke, ali zbog života u modernoj civilizaciji većina ljudi to ne vidi. Mnogim snovima i simbolima bili ste upozoreni na sve loše stvari koje su vam se dogodile u vašim odnosima, ali strah vas je prisilio da potisnete te znakove. Potiskivanje individualnosti i želje da budemo dio društva zapravo je želja da netko izvana oblikuje našu stvarnost, jer sami sebi ne možemo biti autoritet. Iako se radi o višoj razini postojanja, svi do nas u bilo kojoj fazi razvoja sada moraju krenuti tim putem ako želimo ozdravljenje.
Ranjavanje kroz zaljubljenost ima za cilj spoznati prave vrijednosti ljubavi, te vidjeti ogledalo onoga u što se zaljubljujemo, točnije ogledalo naših pogrešnih namjera koje postaju bolne jer u sebi nemaju ljubavi. S druge strane, to nije samo proces privlačenja rana, to je proces u kojem se ne vidi da su rane zapravo ovisničke ljubavi, takve se ljubavi hrane ranama. Svaki ovisnički odnos hrani se ranom, raspada se upravo onda kada hranjenje tih rana postane prebolno i kada se ljudi još dublje povrijede, a neki znakovi ili položaji to čine do krajnjih granica.
Primjerice, Ivana je otac napustio dok je bio mali, a majka je puno radila i uopće nije obraćala pažnju na njega. Kada mu je obraćala pažnju, bilo je to na način na koji mu je kupovala darove. U mladosti je birao ljude koji su mu uskraćivali ljubav i to se dogodilo nekoliko puta, a onda se pretvorio u osvetnika varajući sve ostale partnerice. Međutim, kad se pogledaju karte tih partnera, i oni su imali kombinacije za ozljedu, ali problem je što to postaje pravilo ponašanja i dolazi do lančane reakcije, gdje danas imamo cijelo tijelo ozlijeđeno društvo. No, ne smijemo biti naivni i sve tumačiti po uzoru na roditelje. Kao što je rečeno, postoje karmički i arhetipski razlozi za takve slučajeve, točnije, kada se rana dogodi, ona u jednom trenutku ima sve navedene uzroke, kao i san. Imamo jedno tumačenje, ali u isto vrijeme postoji nekoliko drugih tumačenja i to je ono što čini život prekrasnim i ispunjenim na više razina.
Da bi se problem riješio, potrebno je osamostaliti se u ljubavi usmjeravanjem pažnje na navedene procese. Arhetip ljubavnika ili ljubavnice služi za ranjavanje i otkrivanje unutarnjeg procesa ako ga doista želite znati.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotish.net