[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Kad god smo u mogućnosti pogledajmo u sebe da vidimo kako smo nesvjesno stvorili sukob između unutrašnjeg i vanjskog svijeta. Bolno je zauzeti suprotni stav i vidjeti sebe kao kreatora problema. Devedeset posto stvari kojih se bojimo nikada se ne dogodi.
Kada to uoÄimo možemo odustati od ovog beskorisnog sukoba ili rata. MeÄ‘utim mi smo obiÄno na mjestima gdje nam se ne sviÄ‘a, na poslu ili negdje drugdje. U tim sluÄajevima želja da pobjegnemo je beskorisna i disfunkcionalna. Ona nas Äini nesretnima. Gdje god da odemo tamo smo. Drugim rijeÄima: uvijek smo ovdje.
Da li nam je zaista nužno biti u odnosima u kojima smo gotovo neprekidno u sukobu s okolnostima i osobama? Ipak, radi se o duboko ukorijenjenoj mentalnoj navici koju je moguće razbiti dopuÅ¡tanjem ovom trenutku da bude takav kakav jest. Reakcija i navika iskaza „ne“ jaÄa ego. „Da“ ga slabi. NaÅ¡ oblik identiteta, ego, ne može preživjeti predaju.
Imam tako puno posla. Da, ali kakva je kvaliteta rada? Vozeći se do posla, razgovarajući s klijentima, radeći na kompjuteru, izvrÅ¡avajući naloge, baveći se bezbrojnim stvarima koje Äine svakodnevicu – koliko smo zaista predajemo svemu tome? Napor podrazumijeva stres i napetost, potrebu da se dosegne toÄka u budućnosti ili da se postigne cilj.
Raditi ono Å¡to ne volimo je poricanje života, tako da istinski uspjeÅ¡an ishod nije moguć. Ako možemo otkriti to u sebi, možemo li ga napustiti i potpuno se predati onome Å¡to radimo. Radeći jednu stvar u jednom trenutku znaÄi biti potpuno u onome Å¡to radimo, posvetiti mu potpunu pažnju. To je Äin predavanja - Äin odobravanja. NaÅ¡e prihvaćanje onoga Å¡to jest vodi nas na dublji nivo, gdje naÅ¡e unutarnje stanje, ne zavisi od procjena uma o dobrom i loÅ¡em. Kada prihvatimo ovaj trenutak kakav jest, osjetit ćemo izvjestan prostor unutar sebe, prostor koji je duboko miran. Kada to osjetimo vanjske stvari viÅ¡e neće moći doprijeti do tog iskustva, odnosno sve Å¡to doživimo izvana neće imati tu vrijednost. Možemo nastaviti živjeti normalan život, viÄ‘ati ljude, ukljuÄivati se u dogaÄ‘aje i aktivnosti, ali bez potreba i strahova egoizma koje tada viÅ¡e ne može utjecati na naÅ¡e prave porive. Predaja nije napetost već duboki mir, to je stvar vježbe i napuÅ¡tanja uobiÄajenog naÄina života i razmiÅ¡ljanja Äega se najviÅ¡e bojimo jer ne želimo napustiti svijet brige kojeg sami stvaramo.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
