[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Dugotrajno voljeti nekoga znači prisustvovati tisuću pogreba ljudi koji su nekad bili. Ljudi su previše iscrpljeni da bi više bili. Ljudi iz kojih su izrasli, ljudi u koje nikad nisu izrasli. Toliko želimo da ljudi koje volimo dobiju svoju iskru kad pregori, da ih brzo pronađemo kada se izgube. Ali nije naš posao da ikoga smatramo odgovornim ljudima koji su nekada bili. Naš je posao putovati s njima između svake verzije i odati počast onome što se pojavi na putu. Ponekad će to biti još luminiscentniji plamen. Ponekad će to biti treperenje koje privremeno preplavi sobu savršenom i potrebnom tamom.

~ Heidi Priebe

[/two_third][two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””][/two_third]