[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Za Suzukija, koji je na Zapad pokuÅ¡ao objasniti Å¡to je zen, voljeti Boga znaÄi nemati svoje ja, steći «ne – um», osloboditi se sputavajućih motivacija svijesti. Velika nesvjesnost ili kozmiÄka nesvjesnost zapravo je naÅ¡a unutraÅ¡njost, odnosno Bog. Nesvjesnost je u zenu nesumnjivo tajanstvena, nepoznata, te stoga nenauÄna.Ali to ne znaÄi da je izvan domaÅ¡aja naÅ¡e svijesti i da nas se niÅ¡ta ne tiÄe. Naprotiv, to je ono Å¡to nam je najprisnije i baÅ¡ zbog te prisnosti teÅ¡ko je njome ovladati. Stjecanje svjesne predodžbe o nesvjesnom zato iziskuje posebnu poduku svijesti.
Dakle, svijest se probudila iz nesvjesnosti negdje tokom evolucije. Priroda djeluje nesvjesno, a iz nje proizlazi svjestan Äovjek. Svijest je skok, no skok ne može znaÄiti prekid u fiziÄkom smislu. Jer svijest stalno, bez prekida opći s nesvjesnim. Zapravo, bez potonjeg ni ona ne bi mogla djelovati, ostala bi bez temelja svoje aktivnosti.
Prema Suzukiju, dokle god je nesvjesnost nagonska, ona ne nadilazi nesvjesnost životinja ili male djece. Nesvjesnost zrelog Äovjeka je izvježbana, u nju su ukljuÄena sva svjesna iskustva kroz koja je proÅ¡ao od djetinjstva i koja saÄinjavaju njegovo potpuno biće. Možemo reći da je nesvjesnost, ukoliko je povezana s osjetilnim podruÄjem, proizvod dugoga procesa evolucije tijekom kozmiÄke povijesti života i nju podjednako posjeduju životinja i djeca. Ali s intelektualnim razvojem, s naÅ¡im rastom, u podruÄje osjeta prodire intelekt, i tako se gubi naivnost osjetilnog iskustva.
Prema Suzukiju, kad se smjeÅ¡imo to nije samo osmjehivanje: postoji tu joÅ¡ neÅ¡to. Ne jedemo kao u detinjstvu, jedenje je pomjeÅ¡ano s umovanjem. I poÅ¡to svi podlježemo ovoj najezdi intelekta ili meÅ¡anju s intelektom, jednostavni bioloÅ¡ki postupci zagaÄ‘eni su egocentriÄnim interesom. To znaÄi da je sad u nesvesnosti prisutan uljez, da ona ne može neposredno ili trenutno da zaÄ‘e u podruÄje svijesti, a svi postupci koji su bili svedeni na bioloÅ¡ke nagonske funkcije sada preuzimaju ulogu svesno i intelektualno usmeravanih Äinova. Ovaj preobražaj poznat je kao gubitak “nevinosti†ili stjecanje “znanjaâ€, po izrazu iz biblijskog mita. U zenu i budizmu to se obiÄno naziva “afektivnom oneÄišćenošću†(klesha) ili uplitanjem svjesnog uma kojim je ovladalo umovanje (vijnana).
Cilj je zena da se zreli Äovjek oslobodi od afektivne oneÄišćenosti, a, takoÄ‘er, i da se oslobodi intelektualno svjesnog uplitanja, ako iskreno želi ostvariti slobodan i spontan život u kojem ga neće progoniti uznemirujuća osjećanja kao Å¡to su strah, nelagodnost ili nesigurnost. Kada doÄ‘e do tog osloboÄ‘enja, odnosno satorija, na podruÄju svijesti poÄinje djelovati “izvježbana†nesvjesnost.
Suzuki smatra da osoba koja je samu sebe spoznala, nikada nije sklona teoretiziranju. Takve osobe, prema Suzukiju, žive slobodnim stvaralaÄkim životom. NaÅ¡ život jedino može biti stvaran i potpun ako ga živimo u svakodnevici, ako se ne bavimo teorijom straha i zavjere, straha od budućnosti već ako živimo sada. Å to će biti u budućnosti svi znamo da ćemo otići s ove planete, zaÅ¡to se brinuti o stvarima koje nam ionako ne pripadaju. Živjeti sada s dahom i disanjem koje nam govori u kakavom smo stanju bit je poruke zena. Vježbanjem uma, svakodnevnom meditacijom i svjesnosti onoga Å¡to ulazi u nas same, jednostavna je tehnika, ali iziskuje spremnost da napustimo iluzije u kojima neprestano tražimo ono Äega zaista nema i produžujemo vlastito samokažnjavanje. Prije nego li želimo ljubav treba shvatiti da je možemo davati.
Nikola Žuvela
[/two_third]
