[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Danas je Pun Mjesec, pa je ovo dobar dan za post, ali i za meditaciju. S druge strane,  ovo je dan koji donosi ambivalentnost. S jedne strane potencira zaljubljenost, dok s druge strane u zaljubljenosti su nesvjesno projicirane sve neosviještene projekcije koje su se potiskivale dugi niz godina. Dakle, jedan domorodac je bliže sebi nego li je to Zapadnjak koji boluje od tisuću bolesti, ali je perverzno bahat i ne priznaje da je udaljen od sebe, pa na taj način zaljubljenost dobiva takav status u ovoj civilizaciji jer je u njoj potisnuto sve ono što Zapad nije osvijestio. Tako partner postaje božanstvo kojeg primitivac vidi u prirodi, otac i majka više nisu unutarnji autoriteti već žena traži oca, a muškarac majku u partneru i uspjeh koji se ne ostvari biva projiciran u partnera. Može li normalna osoba danas zadovoljiti sve navedene projekcije koje su nametnute danas u zaljubljivanju, odnosno je li vam jasno zašto zaljubljenosti završavaju takvim krahom? Često zaboravljamo da u odnosima tražimo sliku s kojom će nas drugi simpatizirati, odnosno što je ta slika ljepša osjećamo veći stupanj moći. Upravo ta moć može biti imperativ koji će u vezama izazivati probleme jer će pokazivati svoje naličje, odnosno da je moć prvi pokretač odnosa kakve poznajemo, a ne stvarna potreba za ljubavlju.

[/two_third]