[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Kada ne bih imao ljubavi, bio bih ništa, rekao je Pavao, a ovo je dan koji govori o ljubavi koju tek trebamo upoznati. Iako je ovo odličan dan za odluke, potrebno je vidjeti što se skriva iza ambicije i kako privlačimo upravo ono na čemu trebamo raditi i kako mi u Zapadnoj civilizaciji odbijamo taj proces. Dakle, kada se nađemo pred problemom, oni koji vjeruju u karmu će reći, to je karma, psihoterapeut će reći da je to susret s kompleksom, a na kavama ćemo reći on/ona nije osoba za mene, mi smo različiti karakteri. Tko je ovdje u pravu? Karma predstavlja  aktualizaciju onoga što je u nama i traži svoje razriješenje, psihoterapeut je u pravu kada kaže da je to kompleks jer se radi o dijelu nas samih koji izlazi u obliku svađe s partnerom, a na kavama se jadamo jer ne želimo rješavati problem ulazeći u ljutnju. No, da bismo izašli iz problema moramo izaći iz logike, jer svako rješenje je vraćanje u logiku, a ona je suhoparna i ne daje ono od čega jedino živimo, a to je ljubav. Koliko god to bilo odveć otrcano, ona je izvan uma i izvan dobra i zla.

[/two_third]