[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Već znamo da  veća koliÄina novca ne podrazumijeva veću razinu sreće. Ponovljena istraživanja (Akinin i sur, 2013) rezultirala su zakljuÄcima da kada se dosegne razina prihoda malo viÅ¡a od one potrebne za zadovoljenje osnovnih potreba (hrana, stanovanje, plaćanje režija, zdravstvena skrb, obrazovanje, slobodno vrijeme i sl.) viÅ¡i izvori prihoda ne podrazumijevaju i veće razine osobne sreće mjerene iskazanim pozitivnim afektima.
Istraživanja su pokazala da ako se novac troÅ¡i na ispravan naÄin, posljedica je viÅ¡a razina osobne sreće Å¡to donosi dobro raspoloženje. Pod ispravno se misli da se novac troÅ¡i na osobni razvoj i pomaganje drugima. Dakle, percepcija svijeta je jedno dok naÅ¡e tijelo i duÅ¡a reagiraju potpuno drugaÄije od sebiÄne projekcije na kojoj je sagraÄ‘en danaÅ¡nji svijet. Ljudi danas raspolažu s mnogim znanjima misleći da znaju prosuditi Å¡to je ispravno, a Å¡to ne. NaÅ¡ razvoj ide prvo iz sebiÄnosti, gledajući psiholoÅ¡ki, ali humana faza razvoja o kojoj govore Fromm i Jung jest razvoj svijesti koji se nameće kao prirodno stanje.