[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Žena sama u sebi nosi moć, ali kroz vjekove je prihvatila obrazac da je ovisna o muškarcu, što nije istina. Zato se često žene vezuju za uspjeh pogotovo u partnerskim odnosima, ali to je tek prva stepenica Animusa koji se pokazuje kroz aspekt sigurnosti. Takva veza donosi traumatična iskustva, odnosno u takvim odnosima se ne dobiva ljubav. Žene praštaju ono što je neoprostivo jer su identificirane s ženskim arhetipom Persefona. To je žena koja je sklona pokornosti, žrtvi, udovoljavanju drugima i potrebi da je drugi vole. Njezin je problem u nespremnosti na odrastanje, prevelika bliskost s majkom i pasivnost u stajalištu prema okolini. U odnosu s muškarcem nesvjesno se prilagođava onome što muškarac želi da ona bude.  Kroz arhetipove, društvo i roditelji programiraju odnose. Jedan od glavnih obrazaca je da se uspjeh zove ljubavlju.  Odnos je u okovima ovih lažnih i iskrivljenih slika o životu. Pitanje koje ostaje na kraju: zašto se slijede arhetipski obrasci unatoč tome što postoje rješenja? Odgovor je jasan, ali do njega svako treba sam doći tj. kada istinski zaželimo promjenu onda smo svjesni da se svaki trenutak odlučujemo da li za sebe ili okrivljavanje svijeta i drugih.

Nikola Žuvela