Zaljubljeni se osjećaju nesigurni, ali i usamljeni jer da bi netko znao što nam je u duši trebao bi nas vidjeti iznutra, a mi si umišljamo da to vidimo i da nas zaista netko poznaje. U tom osjećaju skriva se i bojazan jer ne vidimo ovu igru prirode ili svemira. Dakle, mi ne vidimo drugu osobu već vidimo ono što želimo vidjeti i upravo ta bojazan označava strah da ćemo to otkriti, a da toga nismo svjesni. Kada nam netko priča o problemu, koliko smo zaista u tom problemu ili koliko slušamo radi pristojnosti. Pristojnost nije vrlina ona je civilizacijska tekovina potiskivanja i udaljava nas od stvarne osobe ali onda i duševnosti. Odnose smo zamjenili stvarima i nije li današnja situacija ogledalo onoga što smo sami kreairali, a sve zbog toga jer ne vidjeti drugoga znači ne vidjeti sebe. Iako je ovaj dan pozitivan za ljubav, ako bolje pogledamo vidjet ćemo da jako malo poznajemo svoje partnere, tek površinski koliko nam treba da funkcioniramo u društvu s drugima. Strah je samo spoznaja da sebe zavaravamo i bježimo od stvarnih odnosa. Ljudi kada vide stvarne osobe bježe u sigurnost civilizacije koja je projekcija laži. Kada sanjate ljubav pazite što sanjate da se ne obistini.