NaÅ¡e misli su usmjerene protiv osjećaja, mi ih mobiliziramo kako bi ih koristili za svoje ciljeve i to je već jedan neprirodan proces koji je potpomognut kulturom i religijom. UÄili su nas da budemo neprijatelji postojanja, uÄili su nas negativnim životnim ideologijama, a to su Äinili dokle dok nam se nije uvuklo u svaki djelić naÅ¡eg postojanja. Ne volimo život, a takozvane religije uÄe ljude da su grijeÅ¡ni, da su kažnjeni zbog prvobitnog grijeha. Život je dar, ali mi to ne možemo shvatiti jer smo prepuni predatorskih ideja o postojanju moćnih koju duboko u sebi smatramo maksimom. Jednom, kada nestane vaÅ¡a ideja o negativnosti moguće je otkrivanje tajni. ÄŒovjek mora biti sasvim prazan; samo tako će u sebi stvoriti prostor u koji će moći ući Bog ili ono Å¡to zovemo Praznina. Imena konaÄne stvarnosti su, takoÄ‘er, obmana jer jedino iskustvo ima pravo nad pojmovima.
   Mi smo prepuni suviÅ¡nih stvari, toliko ispunjeni predrasudama koje zovemo život. Zaustavite li bilo kojeg Äovjeka i pitate ga da li postoji bogatstvo, vidjet ćete da ovo uvjerenje dominira svim ljudima. Koliko smo jadni da smatramo bitnim bogatog Äovjeka koji je ispunjen nepotrebnim stvarima koje je kupio jer vi vjerujete da bogatstvo postoji. Da ne vjerujete, vidjeli bi da se radi o emocionalnim bogaljima i na njih bi gledali kao na ljude zaostale u emocionalnom razvoju kako to tvrdi i psihoterapija. Uzmemo li za pretpostavku da Bog želi doći na Zemlju, ima li mjesta za njega jer naÅ¡e srce nije ispunjeno željom za ljubavlju već željom za moći. ÄŒim to priznate, u velikoj ste prednosti. Posude duÅ¡e su prepune. U njih ne može stati viÅ¡e ni jedna kap. Moramo isprazniti posudu, a mi je svaki dan punimo sadržajima kažnjavanja sebe samih jer se ne volimo. Ljudi žive u uvjerenju da moraju postići ovo ili ono, moram biti ovo ili ono. To ih Äini napetim, a sama ta napetost je uzrok jada. Zato Å¡to su napeti, oni se ne mogu opustiti, niti se odmoriti. Na more se nosi gomila prtljage, sav teret se dovlaÄi, odnosno naglaÅ¡eno je opterećenje besmislicama. Ovaj svijet je Äudan i u njemu ljudi govore o smirivanju, a sve Å¡to rade Äitavog života Äini ih nemirnim.  Postaviti pitanje da li radim ovo da mi donese mir, ne postoji u naÅ¡em životu jer mi tražimo uzbuÄ‘enja poÅ¡to se bojimo unutraÅ¡nje praznine i ljuÅ¡ture praznog ega koji je fantom. PlaÅ¡i nas pomisao na mir jer onda izlazimo iz uma,  a to je strah od sebe samih jer ego je jedino Å¡to poznajemo i mir nas ustvari plaÅ¡i, pa Äak idemo i u rat da bi izbjegli pomisao o miru.
  Ljudi se nadaju mirovini i želji da se odmore, odnosno odgaÄ‘aju mir iz razloga opravdanja, odnosno da se mogu nastaviti baviti besmislicama. U budućnosti će meditacija biti sve znaÄajnija jer cilj života je kako nauÄiti biti razigran, smiren i bez cilja, a ipak da se bude sretan. Zato je obrazovanje isprazno, ono sadrži sve ono Å¡to nas Äini nesretnim, kritiÄnim i natjecateljski raspoloženim stavjajući nam da nosimo imperativ da postoje bolji i brži ljudi. DanaÅ¡nje obrazovanje služi da djecu uÄimo da budu emocionalni bogalji i tu Äinjenicu morate priznati. Ona nije uopće radikalna, ali nitko je ne izražava javno. Kakav je to fatalni privid jer Bog nas sve vidi na ovoj planeti kao kada gleda kroz rendgen, za njega ne postoje viÅ¡i i niži, lijepi i ružni, zli i dobri, kao ni bogati i siromaÅ¡ni. No uvjerenja su jedno, a istina drugo, pa sve ovisi o nama Å¡to ćemo izabrati.