Da li vam je poznata reÄenica koju Äesto Äujemo putem medija: Želimo mir i jednakost, a isti ti koji to govore doÅ¡li su na svoje radno mjesto preko podmetanja i laganja. Da li smo se uÄili toleranciji, a prvo nam je Å¡kola nametala konkurenciju? Da li supružniku govorite: volim te, a onda mu prigovarate jer je dobio otkaz i ne traži posao, odnosno nije konkurentan? Dakle, živimo kolektivnu shizofreniju, pa svako malo negdje eksplodira neka namjerna tragedija. Svugdje gdje radite postoji konkurencija i kada te izda suradnik, to se danas smatra pod normalnim.  Žalosno je da su ljudi nasjeli na takvu plitku retoriku koja se pretvorila u danaÅ¡nju ideologiju. Danas je u svijetu sve viÅ¡e ljudi koji drugaÄije razmiÅ¡ljaju i koji malo pomalo ostavljaju sustav i okreću se jedni drugima. Oni koji su shvatili, oni koji su se okrenuli sebi, pronaÅ¡li su druge sebi sliÄne ljude. ÄŒovjek koji danas zna i tko se okrenuo sebi je ujedno protiv države jer se ne klanja izmiÅ¡ljenom kralju, ali automatski postaje prijatelj sa onima koji isto tako misle i s njime postaju prisni. Herman Hesse je bio pacijent C. G. Junga i onaj tko je Äitao Hessea dobro može prepoznati Jungovu psihoterapiju i proces individuacije u njegovim djelima. Kada je Jung umro, Hesse je rekao: Umro je moj veliki prijatelj. Dakle, postajemo bliski po tome koliko smo otvoreni prema unutarnjem procesu i s tim ljudima postajemo prisni i povezani.
Razlikujemo se u ovom svijetu jedino po tome da li smo odluÄili biti žrtva i slijediti program druÅ¡tva ili DEMONE OTACA. Ako ne slijedimo patrijarhalna osinja gnijezda koja funkcioniraju na konkurenciji i osjećaju krivnje, odluÄujemo za drugi svijet u kojem odluÄujemo jednom zauvijek reći ovim opasnim djeÄjim igrama zbogom. Oni imaju samo jedno oružje na koje nitko ne smije nasjesti, a to je strah i nasilje jer prvi dojam je najgori, ali kada se ne bojimo, to je za svakog manipulatora osjećaj sloma. Kada se Aleksandar Makedonski zainatio da će jednom pustinjaku oduzeti život on mu se samo nasmijao i rekao: MožeÅ¡ ubiti moje tijelo, ali ne i duÅ¡u Å¡to je ovoga zaista uspjelo dirnuti, ali malo tko zna da ga je dirnuo, upravo osjećaj da je pustinjak znao Å¡to je istina, a druga strana je sumnjala.
  Budući život će sve viÅ¡e pokazivati razlike izmeÄ‘u onih koji viÅ¡e ne žele uÄestvovati u igrama gladi, gdje su kontrola i strah uzdignuti na pijedestal spasenja i onih koji će i dalje sluÅ¡ati taj jako duboki program žrtve koji opravdava igre gladi. Problem je Å¡to se žrtva uvijek obraÄunava s onima koji misle drugaÄije, a ne s onima koji su joj nametnuli kontrolu i strah jer oni su se žrtvenom programu nametnuli kao spasitelj. Jung je to onako benigno nazvao arhetip, kao da je mudro znao da se ne smije govoriti o tim programima, ali ako smo imalo pametni, ostavit ćemo se primitivnog straha i poÄeti vjerovati sebi, a ne arhetipskim demonima otaca.