Kada smo u nevolji naÅ¡ um se zatvara, a karakteristika patnje jest zatvorenost. Kad god osjećamo neku muku, mi smo zatvoreni, odnosno mi smo onda zatvoreni i za one najbliže, a krajnje zatvaranje jest kada dignemo ruku na sebe gdje se zatvaramo za sve mogućnosti napretka. Sreća je sada i svakom dohvatljiva, ali naÅ¡e nastojanje prema umu i njegovim programima, odnosno naÅ¡im željama uvijek nas dovodi u situaciju da patimo. Dakle, mi smo sretni ako imamo novaca, ako partner zadovoljava naÅ¡e zahtjeve jer nam ispunjava naÅ¡e užitke i ako na poslu imamo idealnu situaciju. ÄŒim se ovaj krug poremeti, mi smo u panici i poÄinjemo optuživati život, Boga ili državu, želeći da nam vrati naÅ¡ zamiÅ¡ljeni krug, a to znaÄi da smo sebe i svoj život pretvorili u situaciju u kojoj smo ili u krugu ili patnji. PoÅ¡to krug gotovo nikada ne Å¡tima jer život bi bio onda zaljubljenost u sebe i ego bi bio sam sebi svrha, mi se koprcamo i neprestano topimo u patnji tokom cijelog života jer neprestano pokuÅ¡avamo zatvoriti krug.
    Kada smo sretni imamo veću duÅ¡u, a kada patimo imamo manju duÅ¡u. Kada je netko nesretan glavni element jest upravo ono suprotno, suosjećanje onog pored nas. Mnoga literatura danas govori o okretanju prema sebi i zadovoljavanju svojih potreba, ali mnogi to nerazumiju Å¡to to znaÄi i u velikoj većini sluÄajeva ne nalaze puno jer kako da se okrećemo sami sebi kada nam je cijela civilizacija sebiÄna, odnosno ono Å¡to ćemo pronaći jest joÅ¡ veća sebiÄnost Å¡to nam govore statistiÄki podaci o odnosima.
   Veliko rjeÅ¡enje upravo je suosjećanje, ali ne ono farizejsko koje propovijeda religija jer Äim kažemo tu rijeÄ odmah nam se u umu javlja: moram biti dobar, moram se prisliliti da suosjećam. To je krivo, odnosno ovdje trebamo to shvatiti kao mogućnost SPOZNAJE SEBE. Pogledajte preko dana o Äemu razmiÅ¡ljate, stalno o krugu kojeg pokuÅ¡avate zatvoriti, ali nikada nećete, u konaÄnici smrt će svakog sprijeÄiti da ga zatvori, a ono Å¡to možemo jest okrenuti glavu i vidjeti da svi imamo ovaj dar. Zapadnjak prvo treba nauÄiti voljeti, da bi mogao onda zaroniti u sebe, jer mi stalno idemo unutra, a već smo sami introvetirani patnjom i bolom jer nam impertiv nije ljubav već ono suprotono novac koji zatvara naÅ¡ um i duÅ¡u.
    Kada ostvarimo bogatstvo ono je opet patnja jer je um u sadaÅ¡njem stanju u patnji, pa Å¡to onda može biti kada ostvarimo bogatstvo nego patnja. Ukratko, gdje god iÅ¡li i Å¡to god napravili ono Å¡to nosimo u sebi i Å¡to mislimo donijet će upravo te rezultate. Tek kada ugasimo taj metež u glavi koji neprestano neÅ¡to priÄa, tj. um, možemo osjetiti blaženstvo. Kod nekih to izaziva strah jer vole kontrolirati život pa ga nikada niti ne mogu živjeti, ali ako barem na Äas ugasite um, osjetit ćete ili odmah ili nakon nekoliko mjeseci da neÅ¡to malo pomalo poÄinje izvirati iz vas samih, ali da to ne možemo kontrolirati već samo pustiti da se dogaÄ‘a. ÄŒim Äovjeka poÄnemo prisiljavati na neÅ¡to kao Å¡to to Äine vlade, Äovjek je sklon ludilu ili kriminalu. To je pravilo koje politiÄari ne mogu vidjeti jer bi onda izgubili svrhu, odnosno oni vjeruju da neÅ¡to mijenjaju, ali ako bolje pogledate niÅ¡ta ne uspijevaju promijeniti jer svaka njihova akcija je protiv života. Jasno, kada ovo piÅ¡em netko bi mogao reći dokaži da je to istina, ali Å¡to se ima dokazati onome tko ne želi razgovarati jer mi puno puta mislimo da ljudi razgovaraju, ali to je upravo suprotno, oni se zadržavaju na svojoj dogmi i pokuÅ¡avaju svoju dogmu dokazati na naÄin da drugu dogmu pokuÅ¡avaju pobiti. Ako se približite takvim ljudima nećete osjetiti niÅ¡ta osim hrpu intelektualnih ispraznih fraza u kojima ne postoji zrno istina. To su ljudi koji se skrivaju iza pravila jer se boje života. Ljudi su barem danas uspjeli shvatiti da su mnogi znanstvenici i intelektualci zapravo obmanjivaÄi jer priÄaju samo o svojim intelektualnim zidovima i zabranama iza kojih su se sakrili, gdje pokuÅ¡avaju donijeti neÅ¡to racionalno i tvrdo, ali to je kao da se cijelo vrijeme boriÅ¡ sa životom i na jedan savrÅ¡eniji naÄin pokuÅ¡avaÅ¡ zatvoriti krug. Dakle, to je promaÅ¡aj života. Živjeti za taj cilj jest odreći se sebe i sreće pa zato danas imamo toliko puno bolesti jer tijelo govori da živimo krivo i beživotno. Um je dakle, zamka puna povrÅ¡nih koncepcija, a ono Å¡to nas može spasiti jest da odbacimo maske i da vidimo kako smo svi jednaki, a ono Å¡to nas razlikuje samo je maska koju navlaÄimo na sebe: bogat sam, politiÄar sam, doktor sam, znanstvenik sam, pisac sam. Da li su te civilizacijske umotvorine ljude približile ili udaljile. ZakljuÄite sami Å¡to je um, Å¡to su velike intelektualne fraze, a Å¡to je Äovjek, odnosno jedino možemo suosjećati i voljeti druge ako maknemo maske. Ne volimo ih jer su nam važne maske i um, paniÄno se bojimo ostaviti um i prepustiti se životu.