U Indiji  jedan red Jainista svoj stav iznosi golotinjom, ali ta golotinja je potpuno djetinja. Civilizacijska golotinja je proračunata, ona dolazi iz uma kao reakcija na sram. Sram tjera mnoge na buntovnost, na borbu protiv društvenih pravila jer društvo vjeruje u odjeću, u obilježja, a buntovnici žele to odbaciti, ali iz uma ne mogu biti u tome nevini i tako stvaraju Sjenu u kojoj se taloži želja za moći kao glavni pokretač natjecateljskog društva i kapitalizma.

Odjeća je početak skrivanja i podjela na nešto što ne postoji, a izaći pred Jastvo ili sebe, može se jedino potpuno nevin ili gol bez skrivanja jer jedino tako možemo biti prihvaćeni.

Sram nastaje pojavom svijesti koja se odvaja od životinjske prirode ili raja jer primitivac ne osjeća sram, on je jedno s instinktima. Kada osjetimo svijest i ego, dolazi inferiornost, ali i osjećaj za megalomaniju koja se manifestira kroz pohlepu pa bogatstvom kako bi ego bio što veći.

Filozofi su govorili da nema ništa veće od čovjeka, ali svijest je samo iskra u velikoj tami i zato se osjećamo često usamljeno. Odvajanje od prirode jest odvajanje od nevinosti prirode, postaješ samosvjestan, a simbolički je to prikazano izgonom iz raja, osjećaj koji svatko tko odraste mora prihvatiti ako želi svjesnost. Većina na tom putu kompenzira taj problem mnogim medikamentima ili prevarama u odnosima.

Svijest nam daje volju, ali volju da se usprotivimo prirodi gdje se osjećamo krivim kada napuštamo prirodu. Da bi riješio taj problem, čovjek je na sliku prirode pokušao stvoriti isto tako svoj red poslušnosti ili državu, a tada je stvorio čudovište. Stvorio je zakone, pravo, tehnologiju kako bi se čovjek kao u raju osjećao pristojno i dostojnim raja iz kojeg je pobjegao.

Čovjek je anomalija ili svijest je anomalija koja se događa u savršenom redu, on kopira prirodni red. Mi kao vrsta ne vodimo ratove protiv siromaštva, ili stvaranja besplatne energije, naše snage se najviše motiviraju kada vodimo rat protiv čovjeka, u nama se bude najveće snage uništenja. To izaziva najviše emocija poput Svjetskog prvenstva u nogometu.

Mi nosimo ono instinktivno u sebi, ili ono životinjsko, sa svim ceremonijama u prošlosti čovjek se pokušao odvojiti od nesvjesnosti, nije mu se toliko sviđala, ali istodobno ne možemo se odvojiti od životinjske prirode. Da smo kojim slučajem samo svijest slušali bi moralne i pravne zakone i bili bismo s njima sretni, međutim, to nije moguće. Stoga, svatko tko propagira samo duh, nažalost, je oblik nekog raja koji ne postoji, moramo naučiti spajati dvije prirode u nama, tako da ne oštetimo ni jednu ni drugu i da se ne sramimo ni jedne ni druge prirode.

Nikola Žuvela