[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Ljudsko ponaÅ¡anje odreÄ‘eno je time da traži u neÄemu svetost. Katkada je to religijski fanatizam, ali i radikalni materijalizam. U pozadini je uvijek Äovjekova težnja da neÅ¡to obožava. Tako je i sa zaljubljenošću, u njoj tražimo svetost, uzdižemo je toliko visoko, a nakon toga o toj svetoj osobi govorimo pogrdnim rijeÄima kada osoba pokaže svoje mane.
Tada nastaje precjenjivanje, primjerice, partnera, dijeteta, važnosti novca, uspjeha. Kada ne uspijemo ostvariti spomenute želje, stvaramo u sebi frustraciju i usporeÄ‘ujemo se s drugima. Å to je razoÄarenje dublje, jaÄe su i posljedice koje se pretvaraju u opsesivu kompluziju.  NajÄešće obuzetosti su ponavljajuće misli o zarazi ili ponavljajuće sumnje, te  agresivni poticaji.
ÄŒinjenica jest da mi Äesto prelazimo na drugu stranu opsesije, ali u puno manjim koliÄinama, pa nas ne smatraju nenormalnima, ali nesvjesno se stalno upliće u naÅ¡a djela, gdje je nužno shvatiti da je život nemoguć ukoliko ne poÅ¡tujemo zakonitosti psihiÄkog života. Percepcija i svjesnost nameću nam se kao odgovor na zahtjev nesvjesnog, ali moramo znati da ovdje ne pomažu pomagala racionalnih konstrukcija koje su bezvrijedne u odnosu na psihu. Prije nego li se okrenemo drugome i poÄnemo ga voljeti, bilo bi dobro rijeÅ¡iti se straha od drugog za koji i ne znamo da postoji zato jer ne znamo Å¡to želimo i Å¡to je željeno.
 Nikola Žuvela
