Za promjenu nam je potrebna vježba koncentracije kako bismo uvidjeli problem i mogli dovoljno duboko ući u razloge vanjskih procesa. To je jedan od najvažnijih problema, pa Sjenu (našu mračnu stranu) ne možemo vidjeti kao vlastiti sadržaj jer smo ometeni i okupirani svjetlucavim sjajem vanjskog svijeta samo zato što želimo biti isti kao zahtjev društva s kojim se natječemo do zadnjefa daha.
Da nam je um sabran, ne bismo griješili i činili toliko krivih koraka u životu. Kada se bolje koncentriramo i sagledamo svoje emocije u odnosu na ono zbog čega smo ljuti, vidljivo je da uvijek koristimo iste sheme u tumačenju, iako rijetko pristupamo promatranju misli jer one stvaraju problem i stvaraju lažnu projekciju budućnosti.
U yogi dharana je šesti od osam udova joge kako ih je Patanjali opisao u Yoga sutrama. Odnosi se na koncentraciju uma. Prakticiranje dharane uključuje fiksiranje uma na određeni objekt — bilo vanjski kao što je slika ili božanstvo. Na taj način vježbom um zustavlja mentalne obrtaje, u našem slučaju, neprestane slajdove slika i misli koje pokreću određena druđtvena uvjerenja koja prihvaćamo kao svoja iako nemaju puno veze sa stvarnim stanjem.
Dakle, dovoljno je pogledati u sebe i promatrati problem umjesto da se stalno nalazite u njemu, jer na taj način pojačavate naučeni strah i ponašanje koje je dio karaktera, a svaki karakter je samo skup navika. Koncetracija na emocije i konstantna vježba donosi uvid koji pomaže u viđenju onoga što se skriva iza emocije i na koju traumu se ona nadovezuje. Vježbanje koncetracije donosi postepeno otkrivanje projekcija i povlačenja želje s osobe koju ne možemo voljeti jer projekcija pretvara osobu u objekt. Bez ove vježbe emocije vladaju čovjekom koji je pod neprestanim bombardirajem slajdova i misli koje kreiraju fikciju, dok stvarnost ne može biti spoznata.
Nikola Žuvela
