[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Kada je Jung razgovarao s poglavicom rekao mu je slijedeće:

-Vidi,- rekao mi je Pueblo poglavica Ochwia Biano, – kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosevi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi vjerujemo da su oni ludi.

-Pitao sam ga zašto misli da su bijelci ludi?

Odgovorio je: Oni kažu da misle glavom.

Pa naravno, čime ti misliš? – upitao sam ga.

Mi mislimo ovim. – rekao je i pokazao na srce.

[/two_third]