Zaboravljeni ženski svijet

U Kini su kroz povijest smatrali da žena nema dušu, cijeli svijet je branio ženi da se obrazuje i da glasa. Zašto se toliko bojimo žena, nije li to strah da bi se netko pokazao boljim?  Koliko se muškarac boji svoje ugroženosti dovoljno govori i sustav kojeg je učinio ovisnim o jednom čovjeku ili nekolicini kako bi se vidjelo kao je on jak i snažan, kako bi neprestano tlačio druge i dokazivao svoju nesposobnost da se integrira. Zamislimo samo koliko je muškarac inferioran u reprodukciji, odnosno nije li taj čin pokazao koliko je muškarac djetinjast, s čime se nije htio pomiriti već je izmislio toliko rečenica i floskula u kojima bi ponižavao žene stavljajući se neprestano u superioran položaj. Sve te igračke, tehnologija, sve je izmislio samo da bi se pokazao višim od žene. Zamislimo koliko je ta nesigurnost u muškarcu, koliko se on boji samog sebe i svojeg inferiornog položaja naspram žene. Čak i u duhovnosti on teži velikim ciljevima kako bi dokazao svoj položaj superiornosti, potiskujući se do krajnjih granica jer ne može prihvatiti da je inferioran, pa da krene od te činjenice i započne prihvaćati sebe. Muškarci i dalje ne vjeruju ženama. Bolje su političarke, bolje se brinu o zemlji, u velikoj većini ne upadaju u korupcijske afere, a da bi saznali kakve su političarke, dopustimo im da rade svoj posao. Muškarci su nas i doveli do ove krize upravo zbog pohlepe pojedinaca i želje za superiornošću. Cijene su nam više zbog muškarčeve pohlepe, a ne radi toga jer je to stvarno stanje stvari.  Prestanimo se inferiorno bojati žene i dopustimo joj da bude ono što ona jest.  U seksualnosti žena je sposobnija, njen orgazam je dublji i u mogućnosti je doživjeti nekoliko njih, dok je muškarac i u tom pogledu ograničen. Žena u seksualnosti osjeća cijelim tijelom, dok je muškarac koncentriran samo na zadovoljavanje svoje želje i to samo jednim djelom svojeg tijela. Žena ima veću sposobnost voljenja, zato muškarac uspjehom kompenzira svoj nedostatak i to na način da pokazuje fizičke ili mentalne mišiće.  Muškarac može biti potpun jedino ako počne slušati sebe, svoju unutarnju ženu koja će mu kao vodič pokazati put prema njegovom pravom Ja ili Jastvu. Žena bi trebala prestati imitirati muškarčev svijet koji joj govori da je poligamna, jer ona u sebi njeguje jednu ljubav, jednu posvećenost, dok je nametnuti muški svijet svodi na seksualni simbol. Muškarac se ne divi njenoj pravoj ljepoti već je svodi na tjelesnost i zato je žena danas ogorčena takvim muškarcem. Ženina  ljepota jest sposobnost voljenja. Zato žena ne bi trebala izigravati muškarca, što je danas sve vidljivije, već se okrenuti Sofiji, mudrosti, to je integracija njenog muškarca i put prema njenom Jastvu. Karte su postavljene, mi biramo koju stranu želimo, da li živjeti muškarčev svijet manipulacije, ili mu glasno reći ne, gdje ne želimo  tehnološke i robne igračke, već razvitak odnosa kako bi prestali biti frustrirani. Zapadnjak se mora naučiti smijati, dosadan je s tom manipulacijom i redom gdje svaka igla stoji na svom mjestu, jer ne zna voljeti pa se okružio gomilom stvari, nesposoban za odnose, onda drugim zemljama daje novac, a netom ih je prije opljačkao. On im ne zna stvarno pomoći, jer dominacija mu je važnija od čovjeka ili odnosa. Nije li to sve zbog inferiornosti?