Venera kao planet ljubavi u Lavu se ne osjeća toliko dobro. To znači da svi oni koji epski izjavljuju ljubav, iza svojih riječi ne stoje. Ljubav je slična onoj Pavlovoj: Ljubav se ne hvasta, dakle, ona je skrivena u puno malih životnih momenata. Lav koji sve pretvara u uspjeh i slavu pokušava i ljubav preinačiti u taj model, pa je njegova ljubav najuspješnija kod marketinških stručnjaka koji su pretvorili ljubav u robu a mnogi čeznu upravo za takvom ljubavi. Statistički, velika većina zaljubljenih ne završava u ljubavnom odnosom, odnosno to je u psihoterapiji činjenica, no nitko je ne govori na glas jer bi mogla poremetiti mit na kojem živi Zapadna civilizacija. Zaljubljenost koja se pretvara u ljubav je za one koji žive svakodnevno ljubav, dok većina želi ljubav uspjeha, glamura, koja je prepuna sebičnosti i modeliranja partnera po svojoj narcisoidnoj djetinjoj slici djetinjstva u kojem smo bili centar svijeta.

Sve počinje trenutkom kada smo osjetili taj lijepi trenutak kojeg svi poznajemo i kada je sve krenulo idealno, kada smo se osjetili odvojeni od planeta i kada nas ništa nije diralo. Poljubac, zagrljaj, sve prepuno lijepih riječi, nježnosti i strasti. To je nešto što obogaćuje život, ali ne kaže se uzalud sve velike ljubavi su nesretne. Zašto? U jyotishu  Rahu kada se nađe u jedanaestoj kući a Kethu u petoj, to govori o ljubavi koja je puna Lavovskih obećanja: Jedino ču te ja tako voljeti, nitko te tako neće moći voljeti. To je lijepo, ali ljubav ne može ostati vezana za jednu osobu već kada je upoznamo onda je želimo dijeliti s drugima. Ljubav koju smo osjetili u partnerstvu želimo proširiti na društvo i zato Sjeverni čvor usmjerava osobu da proširi osjećaj ljubavi. Kada svoju partnersku ljubav usmjeravamo prema ljubavi na sam život onda ljubav raste i tada postajemo sposobni za život. Dakle, velike ljubavi propadaju u onom trenutku kada partneri postanu sami sebi svrha, zatvaraju se u nesigurnost, postaju ovisni jedno o drugom, postaju pomalo ljubomorni, sebični i ona se počinje gušiti jer zaljubljivanje je trebalo potaknuti naš rast. Zato posjedujemo zaljubljenost koja nas potiče na vlastiti rast, ali to ljudi većinom ne shvaćaju. Počinju govoriti o tragičnoj ljubavi, ali oni tada govore da nisu uspjeli svoju ljubav modelirati po svojim sebičnim mjerilima. Zaljubljenost može postati ljubav tek onda kada smo spremni na rast, ali ako to nismo, onda ćemo dalje tražiti kod drugih taj osjećaj postajući ovisnici o doživljenoj ljubavi i živeći u strahu da ga više nikada nećemo uspjeti ostvariti pretvarajući svoj život u frustraciju. Birajmo sebičnu ljubav ili zrelu u kojoj napuštamo imperative ovog svijeta i gdje živimo autentično onako kako osjećamo da poštujemo sami sebe. Nema ljubavi ako ne živimo dostojanstveno i ako ne poštujemo sebe, zaljubljenost je samo stanje, a ljubav nepromjenjiva činjenica koja ostaje trajno u nama ukoliko smo je upoznali.