Kada bi mogli objasniti što nam je važno izbjegavati u životu svakako je to osjećaj krivice i ne shvaćati ništa osobno. Ne shvaćati osobno, najviši je imperativ života, jer se time oslobađamo nepotrebne i besmislene patnje. S druge strane, ono što neprestano radimo jest da druge ljude, prijatelje podržavamo u patnji i to nam je naslijeđena osobina koja jednim djelom dolazi iz judeo -  kršćanskog naslijeđa koji je ispunjena grijehom i osjećajem krivice  i težine života naših predaka. Jasno, uzrok je psihološki tj. postojanje Sjene potisnute strane koja nastaje i raste što više osjećamo krivicu dok na kolektivnoj razini ona postane tolika da Europljani svako malo ratuju a sada najviše s onim narodima koji nemaju isti princip potiskivanja a mi to sebi objašnjavamo da su oni nedemokratske zemlje.  Ako pogledate povijest vidjet ćete da se najviše ratovalo u Europi. Mi podržavamo jedan drugoga u održavanju ovisnosti o patnji i osjećaju krivice.To je prešutni dogovor u podržavanju drugih da pate.Ako ste nekako došli u situaciju da vas zloupotrebljavaju to će ljudi prihvatiti, odnosno oni će vas zloupotrebljavati.  Kod većine ljudi kada su s osobama koje pate postoji situacija u kojoj zloupotrebljavaju patnju. Zar nije povijest ispunjena situacijama u kojoj patnički narodi doživljavaju još veću tragediju. Tako i danas, porezi su sve veći, u deset godina život je poskupio 70 posto, ali ljudi i dalje sliježu ramenima. Zašto?

Ljudi traže opravdanje za svoju patnju. To je ovisnost o patnji kao sporazum koji se obnavlja svakoga dana. Što smo svjesniji sve je uočljivije kako ljudi ovakav odabir čine radi opravdanja i ne nalaženja izlaza pred izazovima života, odnosno kako smo svjesniji sve više vidimo da smo godinama sebe lagali o svojem stanju. Tada počinjemo shvaćati ljude onakvima kakvi jesu, ali ne osobno jer time zahvaćamo samo stanja uvjerenja ali ne istine. Ljudi lažu jer su uplašeni, odnosno jer ih je strah priznati da nisu savršeni. Bol nastaje kada skinemo tu društvenu masku.Kada se netko ne odnosi prema vama s poštovanjem kada nas takav osoba napusti ili mi nju može osjećati kratkotrajnu bol, ali dugoročno mi ćemo se osjećati bolje, odnosno bit ćemo iscijeljeni.  Kad prestanemo svijet, situacije i ljude shvaćati osobno osjećaj slobode je neminovan. Stoga, odabrati sebe uvijek je dobitak iako ta odluka na početu može biti za nas teška, ali ona oslobađa.

.