Kriza u kojoj se nalazimo jest psihička kriza koja od pojedinca traži redefiniranje životnih principa, a ona nema nikakve veze sa stvarnom krizom. No tko poznaje psihičke procese zna da je uzrok krize to što ljudi očajnički traže uzrok u vanjskim čimbenicima a ne vide da sve nestabilnosti dolaze od zamračivanja pogleda prema unutrašnjosti.  Naše Jastvo ili pravo Ja ako ne obraćamo na njega pažnju ponaša se autonomno te pokazuje svoju dobru i lošu stranu. On se sakriva u vanjskim promjenama a mi, kada mislimo da smo ga uhvatili bilo položajem ili kada riješimo neku životnu situaciju, Jastvo se povuče a naša napuhanost u kojoj smo na trenutak mislili da smo sami Bog nestane. Tako je Zapadna civilizacija mislila napuhanog ega kako je superiorna, ali napuhani ego se ispuhao i ostao je samo strah, ostalo nije ni posjedovala jer se ona zasniva na novcu a to znači da ljudi zasnivaju odnose na otuđenosti koja je glavni uzrok današnjih smrtonosnih bolesti. Bolest je psihički problem ili ti odbačeno Jastvo koje postaje bolesno tkivo. Koliko ćemo još godina kažnjavati sebe i buduće generacije samo zato jer bježimo od unutrašnjih činjenica koje su toliko snažne i moćne i svojim mehanizmima čovjeka dovode u ravnotežu, ali ta LIJENA NEČUJNA POVRŠNOST POSTALA JE NAŠA BOLEST. Današnji totalitarizam tihi je ubojica uspavanih koji još nisu svjesni da su strahom potopljeni u novoj ili staroj religiji koja se javlja samo kao varijacija a sastoji se od uvijek dobro uhodanog sustava ovaca i vukova. Kakav moćan i jako dobar uhodan mehanizam koji i danas funkcionira savršeno.