jyotishKada se netko nalazi u lošem razdoblju, obično ima krivu percepciju onoga što mu se događa jer malo tko je okrenut unutrašnjem životu i nije svjestan da se tada događa regulacija u kojoj se otklanja ili operira lažne iluzije i krive percepcije. Tada boli upravo ono što ne želimo otpustiti kao bolesno tkivo.  Naše greške nastaju u pogrešnom viđenju što je uzrok sreće i patnje. Kada primjenjujemo pogrešne metode za ostvarenje sreće, nastaje patnja. Naš život predstavlja dragocjenu priliku, jer pruža priliku za spoznaju istine i otklananje patnje koja, htjeli mi to ili ne, prebiva među ljudima kao pravilo života. Mi nosimo urođeni potencijal za razvijanje duhovne mudrosti.

Da bismo to ostvarili, potrebna je motivacija, vrijeme za meditaciju i vrijeme za promatranje svojih emocija i reakcija. Nipošto se u praksi i svakodnevnom životu emocije ne smiju potiskivati ili suditi o njima da li su dobre ili loše. Zašto Zapadnjak brzo prestaje sa praksom? Zapadnjaci su skloni u duhovnu praksu unijeti veliku energiju, predanost, kao da pristupaju poslu i tu mu ne nedostaje discipline. Zatim, nakon mjeseci ili godina prakse, oni se pitaju gdje su rezultati, tj. ego je računovođa, on ne ulaže energiju bez rezultata jer ih mora ponuditi vanjskom svijetu, objasniti zašto se odricao.

Ego se želi dokazati kako u materijalnom tako i u duhovnom, a ako rezultati izostanu, onda on odustaje. Zapadnjak preskače pripremu, on dolazi izranjavan lošim vezama, u kojima se traumatizirao mnogim mijenjanjem partnera, lošim poslovima i ulazi u praksu s figom u džepu. On odmah želi uroniti u meditaciju ili studiranje naprednih učenja.

No, tu nastaje problem, prva stvar je pogledati iskreno koliko smo doista opremljeni za ozbiljnu praksu, dijagnosticirati da li smo u praksu ušli radi nekog neriješenog emocionalnog problema kojeg bi mogli riješiti kod psihoterapeuta, odnosno tako skraćujemo sebi nepotrebne muke. Ovo se tradicionalno naziva “preliminarnim treningom uma” i iznimno je bitan dio prakse. Praktičar je svaki onaj pojedinac koji cijeni ljudski život kao duhovnu priliku i zna da su sreća ili patnja stvar stanja vlastitog uma. Na taj način napreduje, okrenut je unutarnjem promatranju, a vanjske podražaje shvaća kao učitelje.

Nikola Žuvela