Zvuk OM  se koristi u svetim ceremonijama Veda i postao je najvažnijim simbolom yoge. Vrlo brzo se oslobodio religije i špekulacije i postao jedno od bitnih sredstava prakse meditacije i unutarnjeg sjedinjenja.

    U upaniÅ¡adama se spominje kao sredstvo preko kojeg se yogin penje prema osloboÄ‘enju. Om  je kombinacija slova A i U. A, U i M predstavljaju tri nivoa svijesti: A – kao budna svijest, U – kao svijest sanjanja i M kao svijest za vrijeme dubokog sanjanja. Spoj svih slova zovemo OM i predstavlja sveopću kozmičku svijest na četvrtom nivou ili četvrtoj dimenziji. Budizam ovo stanje zove praznina. Jasno pojmovlje je jedno, ali u mistici postoji samo doživljaj meditacije ne-umnosti, u kojem onaj koji nije u praksi nikada ne može saznati Å¡to znači duboka meditacija. To znači da je čovjek koji nije u praksi liÅ¡en tog iskustva i zato se prema njemu odnosi s podsmijehom iako instrumenti pokazuju da je to stanje duboke relaksacije ili theta stanja u kojem se nalazi yogin sa punom sviješću Å¡to je normalnom čovjeku nemoguće. Iako ova dokazana činjenica ne predstavlja niÅ¡ta kao ni dokazi kvantne fizike i psihologije, čovjek je danas u velikom raskoraku od onoga Å¡to ove discipline govore i onoga koliko su ljudi nesvjesni svog stanja. Yogin zvuk Om čuje neprestano kao izvor kreacije, a oni koji su u praksi ovu činjenicu čuju povremeno. Opet, naÅ¡oj civilizaciji to izgleda nevjerojatno jer mi smo toliko duboko u stvarima, mi radimo za stvari i stvarima pridajemo ideoloÅ¡ku važnost tako da živimo kao na selu gdje ne znamo da postoji pored nas more, ali posjedovanje je velika varka koja isto tako ne označava i inteligenciju od koje smo sa svojim ponaÅ¡anjem daleko.

    Vibracija zvuka se u mnogim tradicijama poštovala kao moćna struktura mijenjana stvarnosti, od Knjige Postanka i logosa, Pitagore, Mezopotamije, Egipta do indijskih škola yoge, budizma, taoističkih škola. Pitagora je smatrao da su sva bića skupine atoma, onih koji kovitlaju i kretanjem proizvode zvukove. Kada se ritam kovitlanja promjeni, zvuk također stvara promjene, svaki atom neprestano pjeva svoju pjesmu i zvuk svakog trenutka stvara grube i fine oblike. Kao što postoji stvaranje zvuka, tako postoji i njegovo uništavanje a onaj tko može proizvesti oboje, može po volji stvarati i uništavati. OM je vibracija koja utječe na našu atomsku fiziologiju i mijenja malo pomalo našu grubu strukturu.

Suvremena dječja svijest

   Problem znanstvenika je što oni ovu pojavu ne proučavaju jer su toliko zaneseni svojim egom da će znanost morati još pričekati jednu ili nekoliko generacija da bi se riješili novog znanstvenog dogmatizma koji je samo zamijenio religijsku dogmatiku, ali nam je poklonio stvari pa smo prema tom dogmatizmu nježni, ali se nimalo ne razlikuje od onih religijskih. Bit zvuka jest da naše svijetlo ili svjesnost okrene prema unutra kako bi vidjeli kako je naša kreacija samo vibracija o čemu trubi kvantna fizika već sto godina, ali do tvrdog Zapadnjaka ne dopire jer je u dubokom inferiornom poremećaju slijepljen u snu o bogatstvu, ali u velikom strahu da mu netko ne oduzme opčinjenost. Ta toliko vidljiva i bolesna predodžba ne dozvoljava mu da uopće proba i iskusi meditaciju jer većina ljudi to ne uspijeva pošto je ego toliko jak da ljudi izdrže nekoliko minuta i odmah izlaze iz meditacije zbog neugode jer osjećaju da će izgubiti kontrolu, tako da priče o meditaciji i zvuku OM ili mediaciju vole etiketirati religijom jer im je tako najlakše opravdati pred svojim Egom vlastito neznanje, ali time odbijaju odrasti stoga nije ni čudno da je civilizacija na emocionalnoj razini sedmogodišnjaka koji se u odraslom tijelu kao klinac u pješčaniku hvali svojim dostignućima ne vidjevši da se dijete natječe, a odrasli upija i ne stvara razliku o stvarnosti koja je JEDNO.