Ono što je karakteristično za današnje veze jest da postoje dobre kompatibilnosti,  ali prekidi su olako prihvaćeni. Uglavnom je premalo želje da se ispravljaju kriva razmišljanja i želja da se osvijesti pravi razlozi prekida. Kada netko nema toliko karmičkog opterećenja na vezama onda se i manje trudi da išta promjeni. Jednostavno, ako nam ide u životu zašto bi išta mijenjali. Međutim, ono što je u takvim vezama karakteristično jest da ljudi s dobrim karmama žele još više pa tako i one dobre veze zamjene za lošijim. To je više priroda ega koji nikada nije zadovoljan pa uništava  ono što je dobro. S druge strane, ono što je isto tako indikativno jest da i oni koji imaju dosta karme na vezama ništa ne čine da bi to izmijenili. Prihvaćaju život u kojem su žrtve i poistovjećuju se s ulogom žrtvenika, a ego se uvijek identificira s pobjednikom a kada izgubi glumi žrtvu. Jasno, mogli bi govoriti o nesretnim okolnostima, ali one se događaju u skladu s našim životom, nekom više nekom manje, u ovom slučaju ako nam se događaju više, onda nas to ne sprječava da shvatimo  kako nakon loših iskustva treba nešto učiniti da maknemo obrazac koji nas neprestano vodi na loša iskustva. Naime, neka razdoblja su karmička  i tu malo toga možemo učiniti osim povući se i baviti se više kontemplacijom i djelovanjem iz drugog plana. No, većina razdoblja ne ovise toliko o nemogućnosti već o našim strahovima i predrasudama. Schopenhauer, je rekao svijet je volja i predodžba, a to je doista tako sve se događa prema tome koliko je naša volja programirana i kako iz nje stvaramo predodžbe o životu. Nedavno sam razgovarao s jednom osobom, govorila mi je da je htio partnericu čvrstih stajališta i tradicionalnog odgoja i kada se to dogodilo, onda ju je optužio da nema seksa. Na prvu ruku obično reagiramo tako da kažemo kako je partner kriv i da je to zaista loše jer veze bez seksualnosti prikriva mnoga neotvaranja, ali ako uđemo malo dublje, vidjet ćemo da je ta osoba sama zatvorena da jako malo daje i da je on zapravo u toj osobi htio dobiti sigurnost i tradicionalnu prihvaćenu ulogu koju daje društvo braku, ali u tradiciji je lišen emocionalnog otvaranja, dok je seksualnost svedena na dominaciju. Ako bismo još otišli dublje i vidjeli njegovu podsvjesnu sliku žene, tihe patnje, autoerotizma u kojem idealizira majku i koja je idealna slika uzdignuta  na pijedestalu nevinosti, gdje ženu još ne može doživjeti kao osobu, već  je doživljava arhetipski infantilno. Tu dolazimo do još dubljeg problema ili nemogućnosti da sebe doživi kao osobu već život gleda kroz mitske naočale, ali ovo je situacija koja predstavlja i općenitu sliku odnosa u koju se ne zadire previše,  jer kada bi ovo postala glavna tema medija vrlo brzo bi kriza bila raskrinkana kao velika farsa iza koje skrivamo svoju mitsku predodžbu stvarnosti ali i odnosa. U jyotishu puno toga u odnosu možemo vidjeti što će kulminirati problemom, ali obično želja da se na tom problemu poradi vrlo brzo izgubi interes, jer nitko ne želi da mu se kopa po pijedestalu na kojem stoji naša idealna slika partnera koja je sve samo ne nešto što bi moglo dovesti do stvarnog odnosa.