Taoizam smatra da malo tko prodre u smisao seksualne moći i njene transformacije koja spava u ljudskom tijelu. Smisao taoizma nije mit o super odnosima, već kako ljude podučiti praktičnom načinu upotrebljavanja životne energije(chi, prana), kako bi ljudi shvatili slobodu ljubavi. Za taoiste je važno da muškarac i žena uravnotežavaju u sebi nebo i zemlju, yin i yang, odnosno svaki oblik ljubavi jest transformacija sjemenske esencije. Dok je u yogi i različitim oblicima asketizma esenciju ili seksualnu energiju važno ne povezivati s odnosom, odnosno kontrolirati i transformirati seksualnu energiju koja donosi prosvjetljenje na način da se ta energija uzdiže kroz sušumnu (kanal u našoj kičmi), taoizam, kao i tantra ovu energiju podižu kroz ljubavno-seksualni odnos kako bi seksualnu energiju transformirali na način da se čuva esencija. Dakle, ako neku osobu volimo ne samo da joj pomažemo, već također transformiramo jedan dio naše esencije u viši nivo svjesnosti.

    Stoga, taoizam vidi seksualnost kao primarni izvor moći sadržane u ljubavi. Svatko tko slijedi stazu srca prema svemu s čime se suočimo – otkriti će da mu je put znatno učvršćen uvidima u koriÅ¡tenju moći seksualnosti. NaÅ¡a civilizacija najviÅ¡e priča o seksualnosti a najmanje o njoj zna, odnosno o tehnikama voÄ‘enja ljubavi. Dakle, ova metoda utiÅ¡ava um i smiruje ego, time se omogućuje zapažanje suptilnih energija, a potom se one koriste u povećavanju svjesnosti. Tada um može shvatiti svoju istinsku ulogu u Å¡irem poretku stvari i djelovati skladno kako bi se održavala ravnoteža izmeÄ‘u sila yina i yanga. Osobni ljubavni odnosi mogu biti dragocjen stupanj u ovom procesu. Naravno, Zapad odbacuje ove metode jer znanost se ne bavi ljubavi, ona je ne može opipati, te je svodi na kemijsku reakciju. Koliko je to nenormalno zaključimo sami, no nju smo zamijenili cijenom rada s kojim potiskujemo seksualnost koja onda izlazi u vulgarnom obliku kakvu Zapad kultno njeguje. Zato je Zapadnjaku daleka seksualnost jer ona je neÅ¡to negativno i kada se okreće duhovnosti i onda je smatra negativnim oblikom.  Na taj način Zapadna duhovnost etiketira i  obruÅ¡ava se na sve koji nisu ‘moralni’ iako ‘moralisti’ izgledaju kao ljuti ljudi nimalo kao oni koji bi trebali upravo u duhovnosti pronaći ljubav. Zapadnjak ne može normalno transformirati ovu energiju jer je kršćanskim odgojem ona pretvorena u osjećaj krivnje dok se danaÅ¡nja Zapadna znanost i obrazovanje nisu mogle suočiti s ovim problemom pa su je potisnuli kroz radnu etiku i ideologiju: uspjeÅ¡an sam, to znači da sam onda pametan i da sam nadaren za ljubav. Dakle, duhovni napredak jedino je dozvoljen kroz mučenje svojeg tijela i asketizam, dok svaki drugi oblik duhovnosti zatomljuje jer se seksualnost duboko prezire u sebi, gdje pravilo života postaje osjećaj krivnje. Ova činjenica se danas zanemaruje iako je Freud, barem po tom pitanju bio u pravu.

    Taoisti su proučavali ljudsku biologiju i nisu bili askete ni hedonisti, ali su shvaćali da je seksualna energija put do više ljubavi i ispunjenosti, odnosno da je odnos muškarca i žene velika misterija koja se prakticira a o njoj se manje govori. To je dosezanje višeg orgazma koji nema toliko veze s genitalnim orgazmom.  Zapadnjaci bi, prije svega, trebali potpuno promijeniti pogled prema seksualnosti jer upravo ono što današnjim ljudima fali jest ispunjenost koju traže na krivi način i na krivom mjestu. Neobično, ali učinkovito meditacija pomaže pri opuštanju i uravnoteživanju energije kao i mogućnosti da se seksualna energija preusmjerava prema višoj ljubavi.