Ono Å¡to ćemo svi na ovoj planeti proći, da li sada ili negdje drugdje, jest raspadanje ega. Postupak nije lagan, ali on jedino nudi osloboÄ‘enje od povrÅ¡nosti. Dakle, sve zapoÄinje tada kada se ego okreće od svijeta, kad shvati da se njegovi najdublji ciljevi u svijetu nikad i ne mogu ostvariti. Zbog toga se on otuÄ‘uje od svijeta. Tada ga hvata strepnja jer mu izgleda da viÅ¡e nema povratka smislenoj egzistenciji u svijetu. Javlja se suoÄavanje sa Sjenom i Äini mu se kao da je sada tuga druga, izvrnuta istina jedina istina o stvarnosti. Poslije nekog vremena i ona blijedi: ego dospijeva do nulte taÄke (nepouzdanosti svih stajaliÅ¡ta). On sagledava vlastitu „niÅ¡tavnost”, ali i niÅ¡tavnost svijeta, poÅ¡to tamo gdje nema ega nema ni svijeta. PoÅ¡to se osjeća poniÅ¡tenim i izgubljenim, ego se prepuÅ¡ta viÅ¡em vodstvu (tao u taoizmu, Jastvo kod Junga, božanstvo u religiji, stvaralaÄka osnova, praznina), odnosno prihvaća da se mora povući sa svojom voljom i razumom da bi se pozitivni ishod odigrao. (U religijama to je artikulirano u priznanju grijeha, obraćanju vjeri i nadi. Na ovoj toÄki je važna i uloga duhovnog vodiÄa, a najlakÅ¡e se podliježe i manipulaciji)
Kad se ego povuÄe, privremeno nastaje crna rupa u psihiÄkom prostoru, sa snovima o slomu i raspadu, a javljaju se prepast i strava, jer se ego suoÄava sa neÄim tamnim, nepoznatim, strahotnim. Dok je prethodno svijet izgledao plitak, liÅ¡en znaÄenja i dubine, sada djeluje zaÄuÄ‘ujuće, pun tajanstvenih dubina. Tada se mogu javiti i razliÄite tjelesne senzacije i poremećaji (Äulni, motoriÄki, fizioloÅ¡ki), ukljuÄujući tu i duÅ¡evne. Umjesto slabljenja (ili gubljenja interesa) pojedini apetiti i nagoni (glad, seksualnost) mogu privremeno ojaÄati do neslućenih razmjera tj., iskuÅ¡enja.
Poslije svega nastupa period regeneracije i stvarnog pozitivnog preobražaja, o Äemu inaÄe, ima mnogo viÅ¡e rijeÄi u tradiciji meditacije. U nekim tradicijama postoji uzdržanost da se govori o negativnim stranama i teÅ¡koćama, zbog toga Å¡to je zapaženo da su neke osobe podložne jednoj imitativnoj dinamici (stigme u kršćanskoj tradiciji su, možda, dobar primjer za to), Å¡to znaÄi da autosugestijom izazivaju negativne znakove pružajući sebi prividne dokaze o „napredovanju†(istina, poznato je i „imitiranje†pozitivnih svojstava i „znakova†pseudonirvana, ali od toga je možda manja Å¡teta).
Problem je jedino Å¡to malo tko o tome govori kada se spominje duhovnost i obiÄno se govori samo o dobrim aspektima. Mnogi ne govore jer ne znaju niÅ¡ta o tom procesu i duhovnost im služi kao dobar izvor zarade, a malo tko  spominje da tako izgleda put i da kroz njega svatko tko želi sebi pomoći mora proći kroz taj proces. To je prije svega izazovno jer život je u tom procesu puno zanimljiviji i uzbudljiviji nego živjeti u sigurnosti svojih stvari i lažnih veza kao i seksualnih odnosa kojih nema jer ih nikada nismo ni željeli, ali to ne želimo ni priznati. Tek kada duÅ¡a odluÄi proći kroz ovaj proces može doživjeti ljubav, a tko to ne želi, ljubav nažalost, neće upoznati. Sok blaženstva ljubavi tako je blizu svima, ali držimo se i hranimo u životu svim onime Å¡to nas Äini nesretnima.