Fromm i Jung tokom svoje dugogodiÅ¡nje prakse su primijetili promjenu koja se dogaÄ‘a meÄ‘u pacijentima, odnosno razlozi zbog kojih dolaze viÅ¡e nisu isti kao Å¡to su bili na poÄetku proÅ¡log stoljeća. PoÄetkom ovog vijeka psihijatru su se uglavnom obraćali ljudi koji su patili od simptoma. Ruka im je bila paralizirana ili su imali neki opsesivni simptom. Drugim rijeÄima, bili su bolesni, u smislu u kojem rijeÄ bolest upotrebljava u medicini. Oni su željeli da se oslobode simptoma, a njihov pojam zdravlja je bio ne biti bolestan. Takvi ljudi se joÅ¡ uvijek obraćaju psihoanalitiÄaru za njih psihoanaliza joÅ¡ uvijek predstavlja terapiju Äiji je cilj da otkloni njihove simptome i osposobi ih da druÅ¡tveno funkcioniraju. No dok su oni nekad saÄinjavali većinu psihoanalitiÄareve klijentele, danas su u manjini. Taj razlog manjka pacijenata nije zbog toga jer ih je manje već zbog toga Å¡to je porastao broj pacijenata koji druÅ¡tveno funkcioniraju, koji nisu bolesni u normativnom smislu te rijeÄi, nego koji pate od unutarnjeg mrtvila. Takvi pacijenti ne znaju od Äega pate. Žale se na nesanicu, potiÅ¡tenost, nesreću u braku i dr. smatrajući da je problem u nekom odreÄ‘enom simptomu. Takve razliÄite tegobe samo su svjestan oblik u kojem ih naÅ¡a kultura dopuÅ¡ta da izraze neÅ¡to Å¡to poÄiva mnogo dublje i zajedniÄko je raznim ljudima koji svjesno vjeruju da pate od ovog ili onog odreÄ‘enog simptoma. ZajedniÄki problem tih ljudi je otuÄ‘enost od samih sebe, od bližnjeg i od prirode. Za razliku od životinja koje u svojim nagonima imaju ugraÄ‘eni sistem za prilagoÄ‘avanje sredini i koja potpuno živi u prirodi, Äovjek nema taj nagonski mehanizam. On mora da proživi svoj život, a ne proživljava život njega. On je u prirodi, ali nadilazi prirodu. ÄŒovjek posjeduje svijest o sebi, a zbog te svijesti o sebi kao posebnom entitetu on se osjeća nepodnoÅ¡ljivo usamljen, izgubljen i nemoćan. Od kada se Äovjek rodi, postavlja mu se kroz Äitavi život jedno pitanje. Kako nadvladati, patnju, usamljenost i smrt, kako da ostvarimo jedinstvo sa bližnjima i prirodom? Roditi se u potpunosti, razviti svoju svijest, svoj razum, svoju sposobnost za ljubav do toÄke na kojoj Äovjek nadilazi samoživu zaboravljenost samim sobom i dospijeva do nove harmonije, nove sjedinjenosti sa svijetom.
 Napuštanje narcisoidnog odnosa s roditeljima
RoÄ‘enje nije Äin, ono je proces. Živjeti znaÄi raÄ‘ati se svakog trenutka. Čovjekova evolucija od fiksacije na majku i oca do pune nezavisnosti najbolje je objasnio Eckhart, veliki kršćanski mistik srednjeg vijeka. U tom kontekstu, Äitavi naÅ¡ život je proces raÄ‘anja, odnosno preobražavanja, gdje se, i prema Eckhartu, penjemo prema jedinstvu s Bogom. U tom procesu je nužno nadvladati spomenutu vezanost. Da bismo shvatili ljudsko biće, moramo znati njegov odgovor na pitanje postojanja, odnosno drugaÄije reÄeno, moramo znati Å¡to je njegova individualna religija kojoj su posvećeni svi njegovi napori i strasti. Najveći dio onog Å¡to se smatra “psiholoÅ¡kim problemima†samo su sekundarne posljedice nerjeÅ¡avanja Äovjekovog osnovnog odgovora, odnosno odgovaranja na pitanje smisla života.