Intimnost kao nedosanjani san

Ono o čemu zaljubljeni sanjaju i čega nisu svjesni jest intimnost stvoriti savršenu povezanost kakvu majka ima s nerođenim djetetom. Takva simbioza jest nešto o čemu zaljubljeni sanjaju kao i ljudi s opsesivno – kompulzivnim poremećajem jer pokušavaju vratiti izgubljeno savršenstvo koje su imali s majkom. Kako vidimo, mi težimo kao bića povratiti izgubljenu povezanost i intimnost koja se pretvara u sve veće razočarenje kako godine idu. Kada to ljubavnici ne uspiju s partnerom, majke pokušavaju to učiniti sa svojom djecom što redovno dovodi do majčinog kompleksa koji je na Zapadu jači nego ikad. Pošto živimo u društvu koje je kao demokratsko, ali ne može govoriti o ovim temama, ovaj rašireni kompleks proizvodi Petar Panove, to ne novi način života. To se danas zove sloboda, a danas je sloboda: nemam odgovornosti za ništa. Kada partneri u zaljubljenosti obećaju jedno drugom ljubav oni to tada čine iskreno jer naša najdublja želja je stvoriti intimnost, ali da bismo u tome uspjeli to znači da smo svoj život posvetili intimnosti. Ako želiš intimnost sa sobom, a onda i partnerom ne možeš živjeti i raditi ono što su ti govorili roditelji i društvo jer naša nutrina priča sve suprotno što ovaj svijet govori. Čovjek odlazi na posao koji mrzi pravdajući se da to radi zbog egzistencije, ali to rade radi drugih: da bi bio prihvaćen radim stvari koje ne volim. 

Iza pitanja egzistencije se skriva stvarno pitanje egzistencije ili smisla. Ako radiš posao koji ne voliš to je zato što nemaš smisao. Čak je i Spinoza (1632.-1677.g.) izrađivao naočale kako bi pisao svoja filozofska djela, odnosno kada je to zaista bio pothvat u ogromnom siromaštvu koje tada vladalo. Prvi i osnovni preduvjet intimnost jest intimnost sa sobom i slijeđenje svojih neobičnih zahtjeva unutrašnjosti koji izlaze kroz Animu kao voditeljicu unutar nas prema osvještavanju unutarnjeg Jastva ili cjelovitosti naše osobnosti. Intimnost s partnerom ustvari često propada jer su partneri ovisni o svojim roditeljima i društvenim pravilima pa partner u pravilu postaju jedan od roditelja koji vas je povrijedio kako bi se narcistička ovisnost ili egoizam mogao što dulje produžiti. Teško je ljudima otkriti ovu ovisnost o boli, nju nastavljaju i u duhovnosti prihvaćajući stroga pravila koja ne razumiju kako bi dobili naklonost duhovnog vođe, pokušavajući ga impresionirati i gubeći ponovno svoju osobnost i kažnjavajući sami sebe. 

U odnosu partneri isto tako pokušavaju impresionirati jedno drugog kako bi dokazali svoju odanost, a svako dokazivanje ustvari podsvjesno govori da ne vjerujem u odanost. Zašto? Zato što samo odan društvenim pravilima ne svojoj unutrašnjosti koju sam izdao tako što ne živim autentičan život. Dođete na kavu i prijatelj vam priča o nezadovoljstvu, ali on priča o društvenom nezadovoljstvu, on nema svoje ja. Ja sam nezadovoljan onim s čime je društvo nezadovoljno. 

Ana priča svojoj prijateljici kako je nezadovoljna odnosom. Prijateljica je pita zašto si nezadovoljna? Ona joj ponavlja društveno prihvaćena pravila što bi ljubav trebala biti, točnije kako je muž ne želi pomoći u kući, kako nema pažnje. Nakon par mjeseci, Ana je  izrekla nezadovoljstva i muž joj počne pomagati u kući i davati pažnju, ali ona je ponovno nezadovoljna. Ana nije mogla biti iskrena prema sebi i reći: nezadovoljna sam jer sam ispunjena društvenim pravilima, izdala sam svoju autentičnost, radim posao koji ne volim, odlučila sam se na brak jer to su htjeli moji roditelji i društvo, učinila sam sve što se od mene zahtijevalo, ali nisam s tim sretna, volim ono što društvo kaže da je ljubav. 

Iskorak prema intimnosti ustvari je odluka u kojoj se suočavamo sa samoćom. Ostajete u tome sami i nitko vas ne može u tome podržati jer to je vaša stvar, vaša egzistencija u kojoj nastaje osmišljavanje sebe i nastanak nove osobnosti ili kako kažu alkemičari stvaranje filozofskog kamena. Stoga, otkrivanje intimnosti u partnerskim odnosima je proces kojeg partneri stvaraju cijeli život, dok većina ima strah od rutine i dosade, ovi partneri nalaze stalno nova područja intimnosti. Ovo je tema koje nema u odnosima niti raspravama pošto velika većina nema viziju što odnos jest i gdje on treba ići, odnosno za ovaj aspekt odnosa ne postoji zanimanje pa su odnosi tu i gdje jesu: skup nezadovoljstva u kojima Petar Panovi stoje jedan pored drugog protestiraju i kompenzaciju za loše odnose usmjeruju na društvene konflikte u kojima se kao bore za neku pravdu i bolje društvo. Odnos je proces koji nije za one koji nemaju strpljivost i viziju. 

Nikola Žuvela

jyotih savjetnik i terapeut