Predodžba koju sin ima o ocu jest osjećaj veličine za koju je stvarni otac odgovoran djelomično, tj. prava odgovornost stoji na sinu. Hoće li sin vidjeti kako je opsjednut veličinom kojom želi postati punopravni član društva, ustvari je udica, koja mnoge dovede do katastrofalnih završetaka. U odrasloj dobi otac je ustvari šef i predsjednik vlade kao nosiocu svog plemena. Ako sin odraste on prihvaća odluku i odgovornost koja mu daje sposobnost prihvaćanja sebe. To znači da sin kada kritizira ili hvali oca, svaki put govori o sebi, odnosno kada sebe kritizira ili hvali to radi iz pozicije projekcije slike oca. Ako sin usporedi svoje postupke sa stvarnošću onda će vidjeti da njegova slika oca ne odgovara stvarnom ocu i da je u svakom slučaju besmisleno pripisivati ocu očinske kvalitete. Obično se ne shvaća ova pogreška i ponovno se pokušava pronaći greška u nekom drugom, gdje se neprestano vraćamo na činjenicu da je mišljenje teško, stoga većina sudi. Ako je kod sina Eros slabo razvijen, onda je njegovo ponašanje prema ocu takvo da je ili ravnodušan ili se na njega ljuti zbog očeve nedosljednosti i drugih elemenata njegovog ponašanja koji se nikada ne ponaša prema slici koju o njemu ima.

Zato sin misli da ima sva prava da se osjeća uvrijeđenim, neshvaćenim ili čak prevarenim. No, ono što nas sve zanima jest to da ako znamo objasniti razlog zašto je netko ljut na svoga oca ili majku, zbog čega ta osoba nije promijenila svoje ponašanje? Ako bismo tu sliku proširili na čovječanstvo, onda ljudima oca zamjenjuju pravila društva, država je otac a religija majka. Osvještavanje ovih principa izgleda lagano, ali ljudi na svim razinama žive ove principe koji su kao bogovi u ljudima. Boga smo istjerali ali Bog je danas država i porezni sustav.

U odnosima sin traži majku, a ako nije osvijestio ovu funkciju oca u sebi, onda je on kao plačljivo dijete koje kritizira u odnosu ili je ljubomoran, nameće ženi kroz ljubomoru lažni autoritet oca služeći se retoričkim lažima koje pretvara u poentiranje naspram žene. Ljubomora je nesigurnost u sebe koju se onda pokušava projicirati na partnera. Riješenje je u kontinuiranom promatranju ovih uloga koji se događaju svakodnevno, a u vezama ih je najbolje promatrati jer se tu susrećemo sa svojim intimnim djelom sebe kojeg projiciramo na partnera i koliko osvijestimo ove uloge imamo šanse stvoriti odnos.

Nikola Žuvela