Ljudsko ponašanje određeno je time da traži u nečemu svetost. Katkada je to religijski fanatizam, ali i radikalni materijalizam. U pozadini je uvijek čovjekova težnja da nešto obožava. Tako je i sa zaljubljenošću, u njoj tražimo svetost, uzdižemo je toliko visoko, a nakon toga o toj svetoj osobi govorimo pogrdnim riječima kada osoba pokaže svoje mane.

Tada nastaje precjenjivanje situacije ili osobe, primjerice, partnera, dijeteta, važnosti novca, uspjeha. Kada ne uspijemo ostvariti spomenute želje, stvaramo u sebi frustraciju i uspoređujemo se s drugima. Što je razočarenje dublje, jače su i posljedice koje se pretvaraju u opsesivu kompluziju.  Najčešće obuzetosti ili kompluzije su ponavljajuće misli o zarazi ili ponavljajuće sumnje, te  agresivni poticaji.

Činjenica jest da mi često prelazimo na drugu stranu opsesije, ali u puno manjim količinama, pa nas ne smatraju nenormalnima, ali nesvjesno se stalno upliće u naša djela, gdje je nužno shvatiti da je život nemoguć ukoliko ne poštujemo zakonitosti psihičkog života. Percepcija i svjesnost nameću nam se kao odgovor na zahtjev nesvjesnog, ali moramo znati da ovdje ne pomažu pomagala racionalnih konstrukcija koje su bezvrijedne u odnosu na psihu. Prije nego li se okrenemo drugome i počenmo ga voljeti, bilo bi dobro riješiti se straha od drugog za koji i ne znamo da postoji zato jer ne znamo što želimo i što je željeno.

 Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut