Kako bismo objasnili Sjenu progonitelja, najbolje ju je opisati kroz drevnu hinduističkom pričom o bogu Krišni i njegovom bratu Balarami u šumi. Radnja se odvija u noć, a Krišna spava dok Balarama čuva stražu. Balarama se iznenada susreće licem u lice sa zastrašujućim demonom, i obuzet strahom, vrišti i onesvijesti se, a njegov vrisak budi Krišnu koji nije svjestan što se dogodilo. Krišna tada također susreće demona. On, međutim, ne reagira sa strahom, već se jednostavno suoči s njim i pita: “Što hoćeš?” i “Što radiš ovdje?” Svaki put kada Krišna postavi pitanje demonu, on se smanjuje sve dok ne postane toliko malen da stane u Krišninu ruku. Krišna tada stavlja demona u džep, potpuno lišen svake moći.
Marie-Louise von Franz kaže:
“Progon uvijek znači da nam nešto želi doći. Jedini način da sretnemo demona koji progoni je da se okrenemo i kažemo: ‘evo me, što hoćeš od mene?” Tada progonitelj iz noćne more općenito promijeni lice. To jednostavno predstavlja da smo se okrenuli od nekog dijela naše psihe, pa stoga juri za nama. Želi nas, doslovno, ali mi to ne želimo. Nesvjesno nam pokazuje nam lice. Ako odbacimo nešto u sebi onda odbačeno postaje destruktivno za nas. A ako to ne odbacimo…onda odjednom vidiš da i nije to tako loše. Tada imaš šansu da ona tko te juri pokazuje popustljivije lice i s njim se može sklopiti neki pakt ili neki dogovor.”
Sve ono što nas  pobjeđuje ili od čega bježimo ustvari nas posjeduje. Postavljanjem unutarnjih pitanja zašto se bojim, zbog čega mi ta prikaza dolazi u san ili viziju ili neki vanjski strah, možemo steći kontrolu. Izgubljena moć se tako može vratiti nama samima. Ono što nas proganja ustvari je ono što ne želimo vidjeti kao dio sebe.
Netko kaže da je strast ono što ga pokreće u odnosu, ali boljim uvidom, vidimo da se iza te strasti skriva volja za moć koja nije integrirana u pojedinca. U odnosu to postaje muškarac ili žena tiranin koja preuzima ovu Sjenu i postaje projekcija koju osoba projicira i sebe smatra nevinim te mnogi zločini i ratovi upravo dolaze iz toga.
Borba s progoniteljem u snovima ili na javi kao dio Sjene sastavni je dio integracije sebe i shvaćanja svijeta oko sebe. Smatra se da oko 95 posto ljudi ne može integrirati Sjenu, odnosno uopće je ne prepoznaje kao vlastiti sadržajem te je projicira na nešto drugo. “Ali mnogi ljudi se nikad ne rode sasvim; oni žive u tijelu, ali dio njih je još uvijek u onome što bi ‘lamaistička filozofija nazvala ‘Bardo’, u životu između smrti i rođenja, a to je prenatalno stanje ispunjeno izvanrednim vizijama.”
Carl Gustav Jung
Izbjegavanje sjene daje joj veću snagu i razornu moć u vašem životu. Ako je potiskujete ona se javlja tako da je projicirate u svakodnevnom životu, svađate se s poslodavcem, partnerom, u prodavaonici ili s okolinom, a sve se događa naizgled slučajno. Od ovih situacija je premrežen život, ali kako Jung kaže, mnogi ljudi se ne rode i žive u iluziji na ovome svijetu od kuda potiču sve ove strahote koje neprestano gledamo u pandemiji ili pak u ovom ratu. Odrastanje nas čini potpunim bićima dok je želja za savršenstvom bijeg od Sjene.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut