[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

U poplavi metoda kojima smo okruženi, premalo je onih koji slijedimo dugotrajno i disciplinirano. S druge strane, kada se pojavi problem u metodi koju radimo, ne znamo pronaći uzrok problema i tada trebamo čekati odgovor Jastva. 

Kako je dobro rekao Jung: “Kada nisam znao Å¡to i kako dalje, povukao sam se i čekao dok ne pronaÄ‘em pravi put o kojem bi mogao govoriti i pisati.”
Često ne vidimo da iako usvojimo neku metodu, ne želimo priznati da nam ona potpuno ne odgovara, a previše smo lijeni da istražujemo i tražimo ono najbolje za nas, ono što dobivamo iznutra. Podcjenjujemo sebe i svoje mogućnosti, tako da smo izloženi neprestanom osjećaju nepovjerenja koji nas blokira u svakodnevnici.

Sve nas ipak zanimaju konkretni odgovori u životu, ali nam je praksa mrska. Što se tiče odgovora na najvažnija pitanja, naša glavna pitanja se vrte oko traženja idealnog partnera i odgovarajućeg zanimanja, što potvrđuju statistike. S druge strane, ako se vratimo na arhetipske strukture u našem nesvjesnom, onda su Animus i Anima naše projekcije budućih partnera, a arhetip djeteta stvara potrebu za obitelji. To su strukture koje projiciramo iz nas i tražimo ih u vanjskom svijetu. Sve što se događa poslije, a to je razočarenje u partnera i djecu, dolazi od razočarenja u naše unutarnje idealne slike. Ipak, mi kroz život bježimo od tih slika, a one znače nepovjerenje u sebe koje rezultira lošim poslom i svime onim što dolazi nakon toga. Dakle, rad na metodi i dugotrajna praksa, kažu: ako radimo na nečemu, bilo da se radi o programiranju, učenju jezika ili učenju emocionalnih vještina, nakon dvije godine mozgu se stvaraju nove neuronske strukture koje onda mijenjaju način mišljenja i ponašanja.

Praksa meditacije na duže vrijeme daje povezanost sa sobom, a razgovor s partnerom dugotrajno kristalizira emocije koje ne možemo meditacijom dobiti, izvlačimo tako projekcije koje se tek onda mogu osloboditi, s kroz posao testiramo svoju osobnu moć kako ona ne bi bila projicirana na neki vanjski događaj u kojem tražimo izgovor za neuspjeh. Ovo Sveto trojstvo osnova je života. U meditaciji prolazimo kroz neuspjehe dugog meditiranja i rastemo. U odnosu pronalazimo neuspjehe uspostavljanja odnosa i rastemo, tražeći nove pristupe. U poslu doživljavamo neuspjehe jer ono što je vrijedilo prije više ne vrijedi sada, te nastavljamo dalje tražiti nove pristupe. To su tri funkcije svijesti dok je četvrta sadržana u svim trima, a to je strpljenje. To je tajna onih koji napreduju.

Nastaviti dalje i preboljeti početne dječje bolesti na dulje staze stvara promjene i mogućnosti za stvarnu promjenu.

Nikola Žuvela

[/two_third]

Â