Pitanje dobra i zla je pitanje koji ljudi ne mogu razumijeti jer faza razvoja u kojoj se nalaze je početna faza u kojoj sebe ljudi vide kroz etničku skupinu i mjesto gdje su rođeni. Sebe izvan toga okvira samo nekolicina vidi. No, to je faza i cijena razvoja. Na ovoj fazi razvoja većina ljudi mora tražiti neprijatelja u drugome: od nacije, religijske pripadnosti, partnera, šefa ili novca. To je put dok se ne pronađe glavnog projektanta unutar sebe. Kako Jung kaže:
Kad bi, kao što mnogi vjeruju, nesvjesno bilo samo podlo, samo zlo, onda bi situacija bila jednostavna, a put jasan: činiti dobro i izbjegavati zlo.
Ali što je “dobro”, a što “zlo”?
Nesvjesno nije samo zlo po prirodi, ono je i izvor najvišeg dobra: ne samo tamnog nego i svijetlog, ne samo zvjerskog, poluljudskog i demonskog nego nadljudskog, duhovnog i u klasičnom smislu riječi, “božanskog”.”
Kada bi stvari bili tako jednostavne onda bi lako pronašli krivca i eleminirali ga, ali ovako moramo neprestano tražiti uzroke unutar sebe i provoditi ih svijest uz pomoć boga nesvjesnog:
“Merkur koji personificira nesvjesno u biti je “dupleks”, paradoksalno dualistički po prirodi vrag, čudovište, zvijer, a u isto vrijeme panaceja, “sin filozofa”, sapientia Dei i donum Spiritus Sancti. Budući da je to činjenica, ukida se svaka nada u jednostavno rješenje.
Sve definicije dobra i zla postaju sumnjive ili zapravo nevaljane.
Kao moralne sile, dobro i zlo ostaju nepokolebljivi, a kao jednostavne istine za koje ih uzimaju kazneni zakon, deset zapovijedi i konvencionalni kršćanski moral.”
C.G. Jung
Dakle, uređenje u kojem postoje zakoni ustvari je pojednostavljeno tumačenje stvarnosti i želja da se živi u dječjem pješčaniku. Ono što obrazovanje uči djecu potpuno je iskrivljena stvarnost vođena poslušnosti koja ubija kreativnost, najvredniji sadržaj u djeci, odnosno kreativnost je najbolji most da premostimo polaritete dobra i zla.
“Ali sukobljene suprotnosti mnogo su suptilnije i opasnije, a savjest izoštrena mudrošću ne može se više zadovoljiti propisima, idejama i lijepim riječima.
Kada se mora suočiti s tim ostatkom iskonske psihe….koja žudi za razvojem, svijest postaje nemirna i traži neki vodeći princip ili fiksnu točku.” C.G. Jung
“Trebamo više razumijevanja ljudske prirode, jer jedina stvarna opasnost koja postoji je sam čovjek. On je velika opasnost. Mi toga nažalost nismo svjesni. Ne znamo ništa o čovjeku… premalo. Njegovu psihu treba proučavati – jer smo mi izvor svega zla koje dolazi.” C.G. Jung
Tek kada se suočimo s ovim principima možemo shvatiti našu psihu i vanjske događaje koji se pokreću ovim unutarnjim principima. Mnogi snovi s kojima radim s ljudima pokazuju kako se oni manifestiraju prvo u snovima, a ako ih ignoriramo onda u vanjskim događajima, a kada ih narodi izbjegavaju osvjestiti onda imamo ekonomske krize, pandemije i ratove. Nažalost, ignoriranje i guranje glave u pijesak priroda je čovjeka koji želi ostati dijete, njegova je velika potreba da se o njemu neprestano brine umjesto da odraste.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
