Biti posvećen ljubavi znači da ne možemo zadovoljiti društvo. Razviti svoj pogled na svijet i stvoriti umjetnost života, najvažniji je zadatak u kojem nema kompromisa sa svijetom i u kojem se ne može imati isto mišljenje kao većina jer put ljubavi razvija individualnost, dok je mnoštvo na površini i nezaineteresirano za izvor. Čim postoji posvećenost, ne postoji kompromis sa društvom.

Posveta životu otvara, razmjenjuje, premošćuje probleme, razotkriva mali-veliki svijet duše, prepun boja, slika, vizija koje žive unutar čovjeka. Otvoriti taj svijet jest gubitak vanjskog svijeta i sadašnjeg pogleda na ljubav koji oduzima umjesto da daje. Takav pogled na ljubav, zasniva se na želji za biti istim. U ljubavi društva puno je poruka kako će takva ljubav donijeti ispunjenje, ali donosi uvijek GLAD DUŠE. Pogled izbliza govori da je ta ljubav prepuna zadataka koji navode čovjeka da učini pogrešku i donese neizostavni osjećaj krivnje. Pogriješiti ćete sigurno, a onda ćete pokušati sakriti učinjeno, ali to neće biti moguće. Mi smo društvo u kojem jednom pogriješite i stigmu nosite do kraja života, ali začudo, društvo se klanja tom poretku.

U jednom trenutku svog života poslušajte glas unutrašnjosti i napustite takav pogled. Ostat ćete, nakratko, sami bez podrške lažnih prijatelja čak i obitelji i shvatit ćete da sva bit leži u bogatstvu unutrašnje vizije.

DruÅ¡tvo zahtjeva, vrijedite jedino kada ispunjavate norme, ali zaokret prema unutra znači dobiti sebe. Otpustite taj ‘moram’ i ono Å¡to drugi očekuju od vas, jer drugi ne mare za vas već samo za sebe, čak vas i ne sluÅ¡aju, prave se da mare Å¡to imate za reći, ali osjećate ispraznost takvog načina života jer sebičnost proizvodi sebičnost koja je prepuna lažne tolerancije i razumjevanja.

Umjetnost života rađa novu struju, simfoniju koja teče iz nas kao izvor kojeg se na početku bojimo, ali kasnije postaje dio našeg ponašanja, izvor koji govori o istini koja napaja žedne i hrani gladne, odnosno ovaj svijet ima prepuno hrane, ali je gladan ljubavi a ona se ne može dobiti zadovoljavanjem društva ambicije već posvetom životu u kojem vaše Ja postaje centar zbivanja i izvora, jer tamo je struja života. Pokušajte jer možete samo izgubiti isprazne ambicije roditelja, koji usađuju propale  ambicije u pokoljenja gdje je sveti zadatak biti ISTIM. Ljubav ne možete izgubiti jer s njome ste rođeni i ona vam je dana, samo trebate početi voljeti, posvetiti se.

Nikola Žuvela