Kolektivno nesvjesno ustvari je skup arhetipova koji određuju naše ponašanje, a oni postoje ne radi toga da bi manipulirali našim ponašanjem već da bi se razvili kao bića koja postaju sposobna za ljubav. Uzet ćemo arhetip Here koju sam obradio u svojoj knjizi: Muškarac i žena u procjepu.
Hera je boginja koja je nosilac vjernosti i braka. Ipak, ta boginja je bila prevarena od Zeusa ili muškog roda i povrijeđena. Kada se žena poistovjeti s ovim arhetipom onda ima snažnu želju za udajom. Svi oni redovi i gužve koje vidte na sajmu vjenčanja, dat će vam odgovor što je arhetip Here u svakoj ženi. Ipak, da ne bude zabune, žene koje se ne povežu u jednom dijelu s ovim arhetipom, često brak dožive kao nešto neosobno ili kao stvar i kažu da ne mogu osjetiti tu povezanost s partnerom. Da bi odnos mogao postojati, mora doći do poistovjećenja s boginjom ili arhetipom Here.
Bez toga bi kao vrsta nestali i zato je ovaj arhetip toliko jak i važan, ali i opasan ukoliko ga se ne prevlada. Često na savjetovanjima slušam o ovom arhetipu u kojem se neprestano spominje važnost Herine vjernosti, odnosno muškarčeve nevjere u kojoj se ispunjava ovaj mit. Recimo, sjećam se jednog primjera žene koja je s mužem bila u braku 20 godina. Često mu je govorila da pazi da je ne prevari, k tome mi je govorila kako je njen otac prevario njenu majku. I sada dolazi do scenarija Herinog mita. Dakle, on ju je prevario, a onda je ona govorila da je znala da će je prevariti. Međutim, nastavila je vezu s njime i borila se za svog muža, htjel aje dokazati da je ona bolja žena od druge. U podlozi je bilo natjecanje kao zamjena za ljubav, što čine mnogi parovi.
Mnoge ljubavi se odvijaju prema arhetipskim pričama o čemu sam isto tako pisao. Hera ili u ovom slučaju spomenuta žena, prevarom svog muža dobiva osjećaj NADMOĆI jer se okreće osvetoljubljivosti kao aspektu obračuna, gdje borba protiv ljubavnice zamjenjuje stvarno shvaćanje problema. Naime, ona se od ljubavi branila njegovom prevarom. Ovo je čest slučaj i pripada literaturi psihoterapije samo je razlika u tome kojoj se tradiciji okreće psihoterapeut, hoće li korstiti Jungovo objašnjenje ili ovu situaciju tumačiti kao ljubomoru ili emocionalnu nezrelost kao nesposobnost za ljubav. U svakom slučaju mehanizmi programiranja prevare su ustvari programi ili obrambeni mehanizmi u kojima se susreću žrtva i tlačitelj kao ovisnici jedno o drugom, kao nosioci polariteta u kojima svatko od njih nosi svoju suprotnost i način kako da krivca potraži u drugome. Jasno, rješenja su moguća tek kada se otkriju i svi ostali mehanizmi koji se koriste ne samo u ljubavi već i u mnogim objašnjenjima svih nevolja u kojima se neprestano za sve nedaće traži krivca u drugome.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
