Ako je čovjek završio fazu života u kojoj se više ne može poistovjetiti s nacijom, religijom kao niti sa svojim društvom onda je ta osoba završila s jednim djelom razvoja. Ovdje osoba dolazi do složenog poimanja života naime potrebno je da razvija samoću, ali svaki oblik potpunog bijega može završiti jednodimenzionalnim pogledom na život. Jung kaže da osoba kada završi individuaciju mora biti dio društva, tako da svojom ostvarenom osobnošću obogaćuje društvo. S jedne strane, proces vas tjera u razvijanje, osamostaljuje vas, pojačava osamljenost koja se pretvara u samoću, s druge, kroz sve unutarnje procese koje proživljavate, pokušavate raditi i živjeti u ovom svijetu i dijeliti svoje spoznaje.
Zašto je to bitno? Složenost života i polarnosti koju doživljavate u odnosu i na poslu pokušavate sada vidjeti kao dio cjeline, tražite između dvije krajnosti neprestano ono što je u sredini dok ne se ne usuglasite sa sredinom i tada vas cjelina počinje prihvaćati. Autoritet kojeg ste na početku puta tražili u Bogu na isti način se manifestira u poslu i u odnosu. Ljudi ne žele učestati u životu, gdje onda autoritet dolazi po čovjeka i tada dolazi do nestanka individualnosti i stvaranje mase koja nema mišljenje. Tako i u odnosu svatko očekuje da ga netko drugi vodi, a da toga nije svjestan.
Kada čovjek postaje sudionik ovog procesa i kada pročita znanstvena objašnjenja svijeta, svjestan je da je to dječji pogled na svijet pošto ga se pojednostavljuje, kao i religija koja isto tako pokušava pojednostaviti svijet. S druge strane, kada se okrenete osamostaljivanju, ulazak Jastva u svijest neugodan jer se radi o nečem što je suprotno od svijesti i svega onoga što ste znali o svijetu. Svijest se bori protiv takvog sadržaja jer joj se ruši jednostavna slika života koji je bajka u kojoj postoji dobri princ i princeza i zločesta vještica ili zli kapitalisti koji uništavaju svijet. U ovom uređenju svijeta žive ljudi gdje su oni dobri i nepogrješivi, ali im se događa zlo, no, kada se trebaju izboriti za pravdu onda od nje odustaju pravdajući se da moraju platiti kredit i zanemaruju poziv na ljudskost tj., ne vide svoje postupke. Tako je i u odnosu, očekuju ljubav iz komfor zone, žele da ih se voli da drugi stvaraju uvjete za ljubav a oni čekaju da ih netko voli jer kada bi pokušali voljeti onda bi vidjeli kako su ustvari nesposobni voljeti. Kada ništa ne činiš zaštićen si, iz fotelje promatraš svijet i sudiš o njemu. Kada se uputiš u sebe, dočeka te polarnost. Primjerice, jedna klijentica je sanjala kako sova lovi miša i kako ga ona želi zaštiti, ali već u sljedećem snu vidi sovu koja je na Suncu i kojoj se oštećuje vid i ona postaje žrtva jer je nesposobna za život te ju ona njeguje. U noćnom svijetu je predator na svijetlu je lovina. Ovo je stvarnost koju susrećemo na pragu naše svijesti i ne prihvaćamo ovu igru, želimo se opredijeliti iako su oboje sudionici i jedan i drugi su bespomoćni ako ne postoje u paru.
Kada ovu sliku prenesemo u svakodnevni život onda vidimo da nekada moramo biti oštri i nepokolebljivi, ali nekada moramo biti blagi i suosjećajni. Ovo nas buni, stvara nam pomutnju jer želimo igrati na sigurnu kartu, dok, ova situacija govori da je svjesnost jedini put, neprestana prilagodljivost govori da prihvaćamo svijet u njegovim polarnostima. Ovo je najdublja igra ovog svijeta, izgleda lagana, ali je teška jer naše duboke želje prianjaju i traže polarizaciju, um je kao magnet želi sve pretvarati u polaritete i ne može bez njih živjeti, dok izbjegavanje polariteta vode u svjesnost. Promatrajte ovu igru i pomoći će vam najviše u odnosima jer tamo su vaša najveća očekivanja i najdublje želje.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
