Često je psihoanaliza u pravu kada problem traži u roditeljima. U mnogo slučajeva upravo psihoanaliza može pomoći. Međutim, onaj tko se bavio jyotishem ili sličnom tehnikom, shvaća da su problemi katkada puno dublji od onoga što psihoanaliza tumači. Zato je Jung govorio da je potrebno čak i nekoliko života da bi se osvijestila velika većina arhetipova od kojih se sastoji Jastvo ili atman.

Stoga, mnogi psihoterapeuti koji se bave osvještavanjem nesvjesnog se svjesno ili nesvjesno susreću sa teškoćom da im kod nekih slučajeva izmiče mogućnost osvještenja upravo ovih elemenata – dubljih slojeva naše osobnosti. U tim dubljim dijelovima, skrivaju se i karmički obrasci, karmička neshvaćanja Jastva gdje nekakva zločudna situacija koja nam se dogodila je potaknula buđenje nekih dijelova naše osobnosti koji su ostali skriveni.

Neki ljudi koji su radili na sebi, nisu shvaćali neke događaje koji su bili nelogični, a ustvari su svojim čišćenjem probudili dublje slojeve samog sebe koje nisu mogli prihvatiti. Primjerice, biti autoritet samome sebi jest veća integracija Jastva jer u tom trenutku ne projiciramo više ljubav na način da nam ona fali već shvaćamo da smo mi ti davaoci ljubavi. To je integracija Anime i Animusa, muškog i ženskog zbog koje se događaju mnoge zavrzlame i ljubavna neshvaćanja koje je teško savladati i u psihoanalizi, pa je zato put samospoznaje puno duži od prosjećnog trajanja psihoanalitičkog procesa. Slojevi nesvjesnog Tibetanska knjiga djeli na tri djela, a ono s čime se bavi psihoanaliza samo je prvi sloj, ostali ostaju netaknuti zato je iscjeljivanje duži proces i od nas zahtjeva puno veću integraciju i zalaganje. Karmički obrasci djeluju samo onda ukoliko zaboravljamo na svoje Jastvo. Sve dok se vraćamo sebi u svjesnosti daha i misli koje prolaze, mi smo sa sobom i odvojeni od vanjskih promjena koje zovemo karmom ili nesvjesnim.

Nikola Žuvela