all.psdSeksualnost je najbolje objašnjena u tantričkim i taoističkim tekstovima koji kao prvu i osnovnu važnost u odnosu navode povjerenje. Zapadni pristup seksualnosti kroz znanost više je sagledavanje sastojaka ”mesa” pa tako, u tim istraživanjima, povjerenje ne zauzima nikakvu važnost, dok se tantra promatra kao magijska tehnika kojoj  Zapad pristupa samo formalno. Mediji i časopisi seks prikazuju mehanički, a povjerenju ne daju nikakvu važnost. Svjedoci smo velike ekspanzije promjena partnera gdje je očita kvantiteta na ušrtb kvalitete. Seks je lišen ljubavi, a iz kurtoazije tu i tamo kažemo da se radi o ljubavnom činu.

 Odgovornost prema poslu najveća je vrijednost i dobro prihvaćena u društvu, dok, odgovornost i vjernost prema partneru nema vrijednost jer ona ne spada u potrošačku ideologiju. Jasno, ne govorimo o moralnoj vjernosti već o sposobnosti prepuštanju partneru kao uvjet kvalitetne seksualnosti. U takvom odnosu riječ nešto vrijedi, a to znači, ne možemo reći volim te, a onda nakon nekoliko mjeseci ili godina rečeno izgubi značenje. Odnos je nemoguć ako nije nadvladna narcisoidnost kao projekcija.

Psihička struktura muškaraca traži ono božansko u ženi, on se kroz taj arhetip sječa majčinske bezuvjetne ljubavi. Ženina psiha traži očevu ili božansku zaštitu. Obje projekcije su neostvarive, jer brak nije odnos s roditeljima već odnos u kojem se lišavamo projekcija i susrećemo se sa sobom gradeći zrelost. Ipak, bez idealnog arhetipskog odnosa ne može doći do procesa osvještavanja. Kada i ako ostvarimo kontakt s osobom koju volimo susrest ćemo se s vlastitim predrasudama koje izlaze iz našeg nesvjesnog. Ispunjenje tražimo u osobi u koju se zaljubljujemo, jer ne znamo tko smo a kad to ne znamo onda smo nesigurni i zatvoreni za drugog. Više nego ikad aureola sumnjičavosti i strah od gubitka partnera postali su obilježje suvremenog pogleda na odnose, a onda je realno priznati da danas seksa kao emocionalnog čina, najamnje ima u onom smislu da smo zadovoljni s njime. Refleksija našeg unutarnjeg stanja odražava se na ono što nam se događa, pa tako, neostvareni odnos kako emocionalni tako i seksualni pretvara se u frustraciju gdje poznata fraza zamjenjuje stvarnost: sve žene su loše, a svi muškarci varaju. U svaki seksualni odnos unosimo prošla razočarenja gdje je impotencija i nezainteresiranost postala realnost, a seks na brzinu pokušaj da se nakratko riješe problemi. Seks nikada ne može postojati ukoliko partneri ne vjeruju jedno drugom, ukoliko nemaju izgrađen stav prema životu, ukoliko seks ne doživljavaju kao čin ljubavi. Porazna činjenica jest da pedeset posto žena uopće ne doživljava orgazam, a to znači da muškarci još uvijek dovoljno dobro ne razumiju žene. Današnji muškarac ne mari za psihičko već ženu pokušava zadiviti i podčiniti novcem i statusom što donosi i nužne posljedice. Žene koliko god hrlile prema takvom tipu muškarca, podsvjesno ih preziru i u većini slučajeva im se ne mogu potpuno prepustiti i rjeđe doživljaju s njima orgazam. Ukratko, žene im podsvjesno ne vjeruju, pošto muškarci sami ne vjeruju sebi, svojoj biti koja  ako nije okrenuta razvijanju realnog prosuđivanja stvarnosti, gube glavnu mušku identifikaciju, a to je oslanjanje na razum (logos).

Iz knjige Katalog samozavaravanja, Nikola Žuvela. Knjigu možete naručiti na mail: nikola@vedski-jyotish.net