“Ubrzo nakon što sam počela raditi sa svojim prvim slučajevima pod nadzorom, bila sam, kao i svi početnici, silno željna postizanja uspješnog ishoda i bila sam sklona da postanem prilično aktivna u vođenju klijenta, a ne u situaciji gdje blago vodim proces terapije. Moja me analitičarka za obuku nježno pokušala obuzdati, ali kad to nije uspjelo, jednog dana me šokirala rekavši: “Ne bi trebala željeti da pacijent ozdravi!” Isprva nisam mogla sasvim vjerovati u to, jer sigurno nisam razumjela njezino značenje. Ali postupno, kako je klijent potonuo, mogla sam vidjeti da, ako djelujem iz svoje želje da izliječim pacijenta, postavljam se kao čudotvorac. Učinila bi to zbog vlastitog zadovoljstva, zbog radosti uspjeha, a možda i zbog odobrenja svog analitičara obuke. Moje bi vlastite potrebe tada bile u prvom planu, a pacijentove potrebe bi se vratile u sekundarni položaj. Osim toga, mogućnost izlječenja leži u psihi pacijenta, mjestu gdje postoji nejedinstvo ili rascjep. Psiha je, kako je poučavao Jung, samoregulirajući sustav, koji u sebi sadrži sve elemente koji su nužni i za stvaranje neuroze i za transformaciju neuroze u konstruktivno funkcionirajući stav.”

– June Singer, “Granice duše”