Polazna točka joga meditacije jest koncentracija samo na jedan predmet koji može biti vanjski predmet ali i unutarnji. Ova čvrsta i kontinuirana koncentracija zove se ekagrata (u jednoj točki), a postiže se okupljanjem psiho-mentalnog toka u jednu točku. Jung to zove okupljanje libida ili psihičke energije. Ukratko, kao da promatrate jednu točku i kontuiniranim vježbanjem postižete bolju koncetraciju a onda i mogućnost uvida.
Joga je zaustavljanje ili isključivanje funkcije svijesti ili ukidanje stanja svijesti. Ali prije toga, moraju se upoznati sva stanja koja pokreću normalnu svijest. Ukidanje normalne svijesti nije lako ostvarivo. Osim spoznaje da krivo vidimo stvarnost, ona zahtijeva još i vježbe, odnosno fiziološke i psihološke tehnike.
Rezultat koncentriranosti samo na jednu točku, jest svjesno upravljanje mentalnih bujica ili vrtloga i na taj način stvara snagu psihe koja se više ne raspršuje na stotine strana. To je kao da se cijeli život se bavite kiparstvom i na taj način s vremenom bi savladali tu vještinu koja bi vam dala mogućnost modeliranja kipa, ili stvarnih mogućnosti u ovom svijetu te manifestaciju onog višeg u sebi a ne više onog nižeg ega.
Vježba ekagrata nastoji obuzdati dva izvora mentalna toka: osjetilnu aktivnost poput one gladan sam i aktivnost podsvjesti. Naročito je teška, kao što tvrdi i budizam, kontrola podsvjesnih tendencija (vasana).Vježbom se stvara sposobnost da se utječe na ova dva vrtloga. Jogin postiže usredotočenost svoje pažnje na jednu točku i postaje neosjetljiv na bilo kakve osjetilne podražaje. Ekagrata ili koncetracija na jednu točku se ostvaruje voljnim kontroliranjem psihosomatskih aktivnosti, a to se može realizirati pomoću mnogobrojnih vježbi i vještina.
Tijelo čovjeka kao i njegova stanja svijesti i njegova intelingencija produkt su materije. Dakle, yoga smatra da je svako psihičko iskustvo materijalni proces. Čak i duhovne kategorije, čistoća i dobrota, svode se na pročišćenost suptilne materije.
Intelekt je visoko razvijeni vid materije. Duh je upleten u iluzornu vezu sa psihomentalnim životom, to jest materijom. Uzrok te veze jest neznanje (avidya). Toliko dugo dok postoji neznanje, postojat će, po zakonu karme i egzistencija, a s egzistencijom i bol. Postoji samo jedan put, a to je adekvatna spoznaja duha. Prva etapa u tom osvajanju jest spoznaja, negiranje stava da duh ima nastavke poput ja posjedujem. Na taj način možemo poricati patnju, pa se patnja shvaća kao objektivna činjenica koja postoji izvan duha i koja je lišena vrijednosti i smisla, i to zato što su sve vrijednosti i smisao produkti inteligencije – koja je odraz duha. Primjerice, ako praksom meditacije dođete u stanje u kojem shvaćate da niste ovo tijelo i da ono što svakodnevno mislite ne pripada vama onda ne možete više reći da patitet jer sve ono što zovmeo patnjom nastaje vezivanjem za ono što nismo mi sami. Jasno, ovdje govorimo o yogi i njenom načinu kako shvaća stvarnost tj. kroz disciplinu i praksu postižu su rezlutati.
Bol postoji utoliko ukoliko se iskustvo tiče čovjekove osobnosti . Radi oslobođenja od bola yoga poriče bol kao takvu, poništavajući na taj način svaku vezu između patnje i Jastva ili atmana. Iako je ovo težak proces ako bolje pogledamo sva naša patnja sastoji se samo od jednog: onoliko koliko smo se identificirali sa svojim egom toliko i patimo. Budizam smatra da se čovjek ne bi trebao poistovjetiti s nikakvim atmanom ili višim Ja, jer i to stanje će dovesti do rađanja, odnosno potrebno je osloboditi se ja koji je najveći protivnik svjesnosti, točnije onaj koji stvara patnju. Postići stanje ekagrate pomoglo bi nam u viđenju stvarnosti onakvom kakva ona jest. Vježba i samo vježba donosi pravu percepciju stvarnosti.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
