[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Prvim djelom dana vlada Ashlesha koja je manipulativna, sok drugim djelom dana vlada Magha. Drugi dio dana vlada ponosom ili onime Å¡to Jung zove mana -liÄnost. Ljudi se identificiraju s mana liÄnošću ili moći gdje lažno misle da su viÅ¡e od drugih. Primjerice, Äuli smo kako se ljudi promjene kada dobiju novac ili doÄ‘u na vlast. Svatko ima mana liÄnost, bez nje nema cjelovitosti jer ona nas kasnije dovodi do mudrosti. C.G. JUNG: JoÅ¡ nisam vidio viÅ¡e ili manje uznapredovali razvojni proces ovakve vrste gdje barem prolazno nije doÅ¡lo do identifikacije s arhetipom mana liÄnosti. Najprirodnija stvar na svijetu je da se tako neÅ¡to dogodi poÅ¡to to ne oÄekuje samo dotiÄni, već isto tako to oÄekuju i svi drugi. Jedva da se može sprijeÄiti da se Äovjek malo ne divi sebi poÅ¡to je sebe sagledao dublje od drugih, a drugi imaju toliku potrebu da bilo gdje naÄ‘u opipljivog junaka ili nadmoćnog mudraca, voÄ‘u ili oca, nesumnjivi autoritet, odnosno da s najvećom spremnošću grade i kade hramove malim bogovima. Nije samo žalosna glupost onih koji se nekritiÄki povode za drugima, već je žalostan psiholoÅ¡ki zakon prirode prema kojem će se ono Å¡to se jednom već dogodilo uvijek ponoviti. To će se ponavljanje dogaÄ‘ati sve dok svijest ne razbije naivnu konkretizaciju arhetipova. Ne znam da li je poželjno da svijest mijenja vjeÄite zakone – znam samo da ih katkada mijenja i da je takva mjera vitalna neophodnost za neke ljude. MeÄ‘utim, njih to ne spreÄava da same sebe postave na prijestolje oca i time joÅ¡ jednom potvrde stara pravila. Zato uopće ne vjerujem da Äovjek može umaći premoći praslika. On može samo izmijeniti svoj stav u odnosu na njih i na taj naÄin sprijeÄiti da naivno ne upadne u arhetip pa da na raÄun svoje humanosti ne bude prinuÄ‘en igrati odreÄ‘enu ulogu. Opsjednutost arhetipom od Äovjeka Äini samo kolektivnu figuru, neku vrstu maske iza koje se ono ljudsko viÅ¡e ne može razvijati, već postupno zakržljava i propada. Stoga Äovjek mora biti svjestan opasnosti potpadanja pod dominaciju mana liÄnosti. Opasnost se ne sastoji samo u tome da Äovjek sam postane maska oca, već i u tome da se potpadne ovoj maski kada je nosi i netko drugu.
