Davanje energije onome što nema svoju vrijednost život je nas ljudi jer hranimo jednodimenzionalnu stvarnost koja se sastoji od hranjenja vizije života koju nam država kreira na temelju naših spoznaja. Koliko god se mi opirali i govorili da tomu nije tako mi jednostavno svakim danom svojim mislima o državi, poslu i ostalim stvarima hranimo taj sustav jer se bojimo vlastite samoće i puta kojim možemo krenuti i na taj način promijeniti stvarnost. To je jednodimenzionalna slika i na kolektivnoj razini većina je hrani svojim nerazmišljanjem i prihvaćanjem stvari zdravo za gotovo.
Ako pogledamo što radimo svaki dan, ustanemo i ujutro počinje naše programiranje i mantranje loših programa, a to gradi sliku svijeta koju vidimo i živimo. Dakle, jyotish je samo skup programa ili arhetipova koje mi slijedimo i činimo ih predvidljivim. Pitanje je što učiniti? Najbrža i najjednostavnija metoda koja traži predanost jest koncetracija na disanje preko cijelog dana ili odvajanje vremena za meditaciju barem par sati.
Nakon mnogih otpora koje ćete doživjeti, u jednom trenutku ćete vidjeti da imate izbor i mogućnost, odnosno da stvarnost koja nam se događa samo je jedan dio svijeta u kojem živimo a da svaki dan imamo mogućnost biti u drugoj stvarnosti onoj pravoj u kojoj prostor, vrijeme, prošlost i budućnost gube važnost. Dakle, to je sreća i odabir, a za to je potrebna vježba. Biti prisutan ovdje i sada, ne voditi unutarnje monologe u kojima dokazujemo da smo u pravu da smo ispravni veliki je gubitak vremena u kojem, ako želimo sadašnju promjenu potrebno promijeniti način gledanja stvarnosti i vratiti se u ovaj osjećaj ovdje i sada. Što nas spriječava da vježbamo?
Strah i program kolektivne svijesti koji ne puštate pošto u njemu želite svoje želje aktualizirati a kada se ne ostvare želje, a to je u većini slučajeva, nemate pretjeranu snagu vježbati i vratiti se sebi jer ste se već dovoljno povrijedili i na taj način sebe sabotirali. Stoga potrebno je definirati na principu ovdje i sada, što nam ovaj svijet daje u trenutku u odnosu na kolektivni program koji govori samo o uspjehu i moći, ali on je uvijek tamo negdje nikada ga se ne živi sada. Ako se osjećamo kao da smo u zatvoru, Buddha kaže da je to želja i očekivanje koje imamo od ovog svijeta, projiciramo ono što ne dobivamo i na temelju toga nastaje ljutnja, mržnja, strah. Osobno znam samo nekoliko ljudi koji se ozbiljno bavi meditacijom, učitelji su imali jednog ili dva učenika tokom svog cijelog života što znači da se ljudi čude kada se nešto dogodi, ali ne zamjećuju da su uronjeni u narcisoidne programe koji ih programiraju htjeli to ili ne. Oni koji misle da je sve ovo počelo prošle godine onda zaista ne vide da je u znanstvenoj literaturi zabilježen veliki rast narcisoidnosti koja je 2000. g. bila prisutna u 70 posto ljudi. Dakle, meditacija se ne vježba da postanete duhovni, već da se izoštri i usmjeri um na bitno, na osjećaje o kojima ljudi međusobno ne razgovaraju. Partnerski odnosi služe radi mogućnosti da kada meditiramo možemo primjeniti to iskustvo, očistiti ga od ega ili persone i omogućiti mu da se susretne sa drugom osobom. Pritom, ako tome dodate lijepe aforizme, poeziju i osvježite svakim danom svoju dušu onda živite u stvarnoj stvarnosti, dok je vanjska stvarnost uvijek i samo uvijek ispucavanje ljudske frustriranosti koja svakih 30 godina izađe iz kolektivnog nesvjesnog pa se prisjetimo kakvi ljudi ustvari jesu ispod svoje persone, puno ljudi malo sadržaja. Praktična filozofija mijenja percepciju stvarnosti, teorije koliko god bile dobre brzo se zaborave.
Nikola Žuvela
