Zabranjeni odnos nosi ono tamno i neizrečeno u priznatom odnosu, ovisi o tome što je društveno zabranjeno ili što je u samoj Sjeni. Utjelovljuje ono što brak ne može unutar sebe izreći jer mu fali autentičnosti. Običan brak prepun je uspješne potisnutosti koja predstavlja ulog ili kapital koji nekom paru daje  moralnu superiornost ili dozvolu da drugima neverbalno ili verbalno, poput moralne policije, održava lekcije života. Rezultat je rigidnost koja nakon nekog vremena stvara nacionalni ponos gdje se Sjena projicira na mržnju prema drugom narodu. Inače, dozvoljena praksa koja nas uvjerava da postoje lijeva i desna uvjerenja. Rigidnost pokazuju neostvarene individualne ljubavi koje se pretvaraju u kolektivne mržnje jer se ovo individualno ne može otkriti i doživjeti.

Zabranjena ljubav često utjelovljuje ono tamno pa se  često nađe par koji je različite nacionalnosti ili rase koje zajednica osuđuje ili obitelji koji su različitog staleža, a par se zaljubljuje na toj Sjeni.

Postoje suptilnije Sjene zabranjenih ljubavi. Recimo, brak u kojem supružnik nema dovoljno individualnosti i mogućnosti ostvarivanja dugotrajne ljubavi, zaljubljuje se u drugu osobu koja je u braku i oni utjelovljuju uvjerenje da nisu imali sreće. Vanjski agens je njihova zauzetost koja ih spriječava da ostvare svoj odnos, a upravo on daje dinamiku ili derivat privlačenja. On ujedno spriječava da vide da ni jedno ni drugo nije sposobno stvoriti dugotrajnu vezu. Dužina veze ovisi o individualnosti para, ako je nema, odnos nema šansu, on klizne u kolektivno, a kolektiv je prepun obreda samokažnjavanja. Oni koji izgovaraju velike riječi o ljubavi, a u praksi se ne bave ničim što tu ljubav može održati, to će postati odnos koji će utjeloviti Sjenu prevare. Zabranjene veze nose arhetip Animusa, nevidljivog demona koji  izvana vreba i spriječava ljubavnike da do kraja ostvare vezu, ali on je ujedno nosilac moći koji isto tako par stavlja u situaciju da žele njegovu moć. Jasan nam je završetak, to je stepenica u kojoj se ne prihvaća integracija individualnosti, ostaje se dijete koje traži nepostojeći Sveti gral ispunjenja zaljubljenosti. Na taj način par ne vidi da se u odnosu ne bavi osjećajima jer vanjska situacija je alibi koja stvara strast sve do osjećaja  destrukcije koja dokrajči takvu vezu.

Primjera je mnogo, ali stvarno bavljenje emocijama, traženja njihovih uzroka na koje se koncepte stvarnosti oslanjaju, nije tema koja privlači parove i obično o njima ne raspravljaju, a čim ne postoji sadržaj, nema niti tkiva koje bi stvaralo povezanost.

Veza je najbolje sredstvo u otkrivanju vlastitih suptilnih projekcija o ljubavi i mogućnost stvaranja stvarne ljubavi.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut