Europa je donijela svijetu nov način života ili Edipov kompleks, te dovela cijeli svijet u kolaps pošto je Edipov kompleks faza razvoja, a on je postao prihvaćen način života.

Ljudi su povjerovali Edipovom hedonizmu jer ih je mazio, a on im je malo pomalo oduzimao prava, svodeći ga na uživalačkog potrošača. Tako je nastala plastična osobnost, bez osjećaja, inteligencije, nesposobna da vidi. U plastičnoj stvarnosti Narcis zauzima ulogu nevinosti i bezgrešnosti, a s druge strane je zlo koje mu kvari planove, on je ne može vidjeti u svojim mjestima niti razumije njegovu pravu funkciju. Kako što Jung kaže:

 ” Vrag “… opisuje grotesknu i zlokobnu stranu nesvjesnog; jer mi se zapravo nikada nismo uhvatili u koštac s njim i posljedično je ostao u svom izvornom divljačkom stanju. Vjerojatno nitko danas još uvijek ne bi bio se ustuknuo da ustvrdi da je Europljanin stvorenje nalik janjetini i da je opsjednut vragom. Zastrašujući zapisi o našem dobu svima su vidljivi i nadmašuju sve ono što se svako prethodno doba sa svojim slabim instrumentima moglo nadati da će postići. ” Naš napredak u svijesti jedino može doći ako prihvatimo stvaranje kao dio naše prirode, ali ono nas užasava jer patimo od sindroma rajskog izgnanstva, želimo da nas netko vodi, a ustvari prinuđeni smo stvarati iz sebe jer to je ta neposlušna priroda koja nas vodi k donošenju odluka. Zato većina ljudi radi za druge, a to je najveći izvor problema zbog čega nastaje sve ovo što nam se dešava. Najveća snaga je u odlučivanju, a nje se čovjek riješio bez ikakvog otpora i predao se hedonizmu jer ne želi bol.

“… Lucifer je možda bio onaj koji je najbolje razumio božansku volju koja se bori za stvaranje svijeta i koji je tu volju najvjernije proveo. Jer, pobunivši se protiv Boga, on je postao aktivni princip stvaranja koji se suprotstavljao Bogu kroz vlastitu protuvolju. Budući da je Bog to htio, u Knjizi Postanka rečeno nam je da je čovjeku dao moć da drugačije želi. Da to nije učinio, ne bi stvorio ništa osim stroja, a do inkarnacije i iskupljenja nikada ne bi došlo. Niti bi bilo otkrivenja Trojstva, jer bi sve zauvijek ostalo Jedno. ” C.G. Jung

Okrenuvši se kreativnosti, čovjek je otišao u drugu krajnost. On je troši za iskorištavanje materijalne moći koja je bijeg u utopiju jer ona mu služi kao bijeg od donošenja odluka, a to je mogućnost da osmisli život kako bi mogao voljeti.

“Kad kažemo da je tako nešto sasvim nemoguće, jednostavno postoji mjesto gdje vrag može ući.”

Kad kažete: Ne vjerujem ovo je nemoguće, ulazite u područje kojim onda gospodari destruktivnost jer se odričete kreativnosti. Ovdje počinje problem čovjeka:

“Zahvaljujući razvoju osjećajnih vrijednosti, sjaj boga ‘svjetla’ pojačan je do svake mjere, ali tama koju je navodno predstavljao đavao lokalizirala se u čovjeku. Taj čudan razvoj događaja ubrzao je ponajviše činjenicu da se kršćanstvo, prestrašeno manihejskog dualizma, trudilo očuvati svoj monoteizam kao glavnu silu. No budući da se stvarnost tame i zla nije mogla poreći, nije bilo druge nego učiniti čovjeka odgovornim za to. Čak je i đavao u velikoj mjeri, ako ne i potpuno ukinut, … Mislimo da je svijet tame tako ukinut zauvijek i nitko ne shvaća kakvo je to trovanje čovjekove duše” – C.G.Jung.

Odbcivanje polariteta u kojem je čovjek sjedište destruktivnosti je težak udarac. Slušajući ljudska iskustva na savjetovanjima, čujem da su prepuna  destruktivnosti i samodestruktivnosti.  U odnosima prije odabiru ono što će ih boljeti nego ono što će ih ispuniti. U pravilu, ljubav se ne prakticira već živi samo kao idealna narcistička slika za Europljanina. Tu dolazimo do toga da ne prepoznajemo zlo.

Gledano kroz psihologiju, “simbolički đavao ima „karakter autonomne osobnosti“ koja je „… veća od čovjekove svijesti i veće od njegove volje“. On je “životinjska strana libida”, đavao je “… onaj dio psihe koji nije asimiliran sa sviješću …” On je ono opasno u čovjeku koji, ako ne poznajemo njegovu prirodu, lako čoveka dovede u nagore kušnje. Inflacija, oholost, egoizam – to su lica đavla koje bismo svi mogli nositi. Kao što nas Jung podsjeća “… strana koju nazivamo vragom … prebiva u srcu, u nesvjesnom …” i zato što „… nikada se nismo stvarno uhvatili u koštac s tim … ona je ostala u svom izvornom divljačkom stanju. Mi radije lokaliziramo zlo u pojedinačnim zločincima ili skupinama kriminalaca, dok peremo ruke u nevinosti i zanemarujemo opću sklonost zlu. Ta svetost ne može se dugoročno održati, jer zlo, kako iskustvo pokazuje, leži u čovjeku.” Od njega dolazi znanost i umjetnost. Znanost je donijela atomsku bombu i holokaust, ali i umjetnost. Kreativnost dolazi iz ovog izvora, kao i velika većina izuma kojeg je Istok preuzeo od Zapada. Pošto ne razumijemo ovaj izvor, njegova manifestacija je u pravilu dijabolična. Sjenu koja se ne prepoznaje vidjeli smo kako izgleda kada se manifestira kroz ovu pandemiju. 

 Za kraj Jung kaže: “Povijesni događaji našeg doba stvorili su sliku čovjekove psihičke stvarnosti u neizbrisivim bojama krvi i vatre i dali mu predmetnu lekciju koju nikada neće moći zaboraviti ako – a to je veliko pitanje – koju ima danas stekao dovoljno svijesti da bi mogao pratiti bijesni tempo đavla u sebi. Jedina nada je naučiti obuzdati kreativnost koja se troši u iskorištavanju za dobivanje materijalne moći.”

Zapeli smo u modernom srednjovjekovlju, živimo u svijetu u kojem tražimo apsolutnu sigurnost ne priznajući smrtnost kao dio naše prirode i psihičkog razvoja i stvorili smo monstruma koji nas je progutao kroz ovaj kaos u kojem živimo. Nakon skoro dvije godine, čovječanstvo uopće ne razumije spomenuti problem. Ono vidi problem u tome je li netko cijepljen ili ne misleći da je to glavna odgovornost, ali glavna odgovornost je nedonošenje odluka i prihvaćanje svoje Sjene kao najveće mogućnosti razvoja.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut