“Vrag „… opisuje grotesknu i zlokobnu stranu nesvjesnog; jer se nikad zapravo nismo suočili s njim i stoga je ostao u svom izvornom divljem stanju u nesvjesnom. Vjerojatno nitko danas još uvijek ne bi bio dovoljno brzoplet da ustvrdi da je Europljanin stvorenje nalik na janje i da ga ne posjeduje vrag. Zastrašujući zapisi našeg doba nadmašuju u odvratnosti sve ono što se bilo koje prethodno doba sa svojim nejakim instrumentima moglo nadati. “ C.G. Jung

Kada Jung govori o tami u nesvjesnom onda nas  podsjeća da je ono u Europljaninu potisnuto i zato  postaje zlokobno. Na Istoku zlo je ustvari slabi princip -jina na koji se nadovezuje jaki princip – janga. Ravnoteža sprječava potiskivanje i stvaranje sklada koje je Zapadnjaku noćna mora i on živi kao u politici na način da demonizira protivnika.

 Jedna od glavnih Jungovih pritužbi na kršćanstvo bila je nepotpuna slika Božanskog. Otkrivajući snove otkrio je staru istinu alkemije i astrologije tj., koncept arhetipa kao utjelovljenja pozitivnih i negativnih polova.  Jung je Boga shvaćao kao da sadrži i dobro i zlo, svjetlost i tamu jer se tako prikazivao kroz simbole u snovima.  Kršćanstvo je odvojilo zlo iz Boga, stavilo ga u vraga, a onda je to zlo postalo živi čovjek koji zatomljuje svoje demone i pokazuje ih kroz povijest kao mjesto u kojem se čovjek demonski kroz ubijanja iživljava nad drugima. Budući da se stvarnost tame i zla nije mogla poreći, nije bilo druge nego čovjeka učiniti odgovornim za sva nedjela. Vrag je postao samo zavodnik, a čovjek je postao utjelovljenje zla, ili sveg onog lošeg pa tako imamo danas situaciju da samo 5 posto odnosa funkcionira jer velika većina ne vjeruje u ljubav i odnose ili, točnije, transgeneracijski kroz loše obrasce prenose ovaj konflikt unutar čovjeka.

U vrijeme kada se razvijala kršćanska doktrina, kultura helenističkog svijeta bila je otvorena za sve vrste ideja, uključujući gnosticizam i maniheizam, koji su učili o dualnom Bogu. Konstantin je priznanjem kršćanstva pomogao protjerivanje i uništavanje gnosticizma i  maniheizma.  Jung kaže: ” „Lijeva ruka Božja“, „lijeva strana Boga“, „druga strana Boga“, „Božja vlastita tamna strana“, “Kristov pandan koji predstavlja zlo”. Sve to su nazivi za tamnu stranu Boga, koja i dalje živi. Da ga kojim slučajem nismo u nesvjesnom tako jako potisnuli onda bi ga u snovim prepoznali kao Wotana ili Merkuliusa. Oni su pomoćnici svim izgubljenim dušama na psihoterapiji, a kako su vjerovali Jungovi nasljednici da se javljaju kroz snove kao pozitivni pomagači.

 Gnostici su o vragu govorili kao o antimimon pneumi, oponašanju duha, ili Ialdabaothu, saturinskom arhontu. Goethe je vraga nazivao Mefistofelom.  Iako je vrag “otac svih prevaranata”, on nam pomaže da živimo potpunije u životu. Ako otkrijete ovu komponentu u sebi teško ćete biti prevareni u odnosu ili na poslu, odnosno ovaj princip će vas učiniti sposobnim da nadlvadavate životne prepreke.

Milton je Sotonu nazvao princip individuacije kao sjena koja nam pomaže da postanemo potpuniji.    Svojom “sklonošću lukavim šalama i zlonamjernim podvalama, kaže Jung, “vrag nas može izložiti svim vrstama mučenja, od emocionalnih mučenja poput nestrpljenja, sumnje i očaja”, do ozbiljnijih problema, „izazivanje dosadnih nesreća“ vrag  „… uvijek sije neko sjeme nestašluka … da bi testirao ljude …“

Također, kada pasivno prihvaćamo medicinsku dijagnozu, odbacujući mogućnost ozdravljenja, pružamo otvor za Sjenu da uđe u naš život.  “Ako smo iskreni prema sebi, moramo priznati da kritiziramo druge, projicirajući svoje unutarnje vragove na one koji imaju “kuke” da ih nose. Ne znajući da imate sjenu, proglašavate dio svoje osobnosti nepostojećim. Tada ulazi u kraljevstvo nepostojećeg, koje se nadima i poprima ogromne razmjere. Kad ne priznate da imate takve osobine, jednostavno hranite vragove.” Jung kaže “… Međutim, ni pod kojim okolnostima, moja mi skromnost neće dopustiti da se poistovjetim s vragom. To bi bilo posve previše drsko i štoviše, dovelo bi me u nepodnošljivi sukob s mojim najvišim vrijednostima. Moralni deficit mu je služio za samokritiku a tko ju nema, samozavaravanje je pravilo …”. Zavaravamo se ako vjerujemo da smo dobri ljudi jer negdje smo tamnu stranu projicirali na nekog ili nešto.

 Jung je unutarnjeg demona vidio kao silu koja nas “vodi prema individuaciji”. Kroz ovaj princip čovjek dolazi do umjetnosti i znanosti. Mit o zlu Jung je smatrao “terapijskim mitom”.  Kao mit o iscjeljivanju potiče naš dolazak k svijesti, kako na pozitivan, tako i na negativan način: radom na snovima, analizom, svjesnim radom kako bismo postali svjesni sebe.  Ako nismo svjesni ovog polariteta, on se redovno pretvara u Prvi i Drugi svjetski rat,  Holokaust s milijunima mrtvih, Hladni rat s uvijek prisutnim potencijalom za nuklearni rat…

Za kraj Jung nam daje sljedeći savjet: “Podnijeti sukob”. Držite napetost između ega i sjene.”

Nikola Žuvela