Mistični doživljaj je okosnica religijske tradiciji dok ateisti zbog straha od eksperimentiranja i unutarnjeg iskustva ne dozvoljavaju sebi ovo iskustvo. S druge strane, neki ljudi do iskustva dolaze uz pomoć LSD-a, halucinogenih gljiva ili napitaka poznatijih u shamanskim tradicijama. Drugi pak, drugim tehnikama poput indijskih ili kineskih, dolaze do tog iskustva točnije, meditacijskim, yogijskim tehnikama. U svakom slučaju radi se o iskustvima koje svatko imalo svjesniji može uz pomoć vježbe ili opijata doći do drugačijeg viđenja stvarnosti. Medicina je ispitujući yogije došla do zaključka da su ulaze u theta stanja svjesno koje jako malo postižemo u spavanju, oko 5 sekundi tokom noći.

U povijesti religije ova iskustva pronalazimo u Islamu kod sufijija ili derviša, a u kršćanstvu pravoslavna tradicija bila je puno više posvećenija mističnom iskustvu, dok s druge strane, u katoličkoj tradiciji je od vremena sv. Tome Akvinskog udaren temelj  racionalizma gdje je katolička Crkva bila skeptična prema misticima i nije takvim redovima davala toliki značaj iako im se ona nije mogla oduprijeti. Primjeri su sv. Franjo, sv. Ignac ili najveći mistik Majstor Eckhard.

Uglavnom, mistični doživljaji su mogući, ali problem skeptičnog Zapada je što on živi u intelektu, pa njemu ni ljubav nije jasna, odnosno kada na Zapadu govorimo o ljubavi, to je toliko poznata tema, ali ona je potpuno devastirana jer Zapadnjak nema tradiciju koja bi ga učila ljubavi, a onda mu je mistično iskustvo potpuno nepoznato. Na Zapadu je zaljubljivanje bilo izraz otpora i slobode, danas je marketinški proizvod pa je pitanje emocija jako daleko od Zapadne misli. Ipak, mistični doživljaji i danas su prisutni u tradiciji Istoka, a na Zapadu su ta iskustva ponovno doprijela do nas kroz kliničku smrt mnogih ljudi koji su opisali dodir sa smrću i onih koji su se uz pomoć duhovnosti izlječili čak i tamo gdje je medicina digla ruke. Takve slučajeve više ne brojimo u desetinama već u stotinama tisuća dokumentiranih slučajeva. Ipak, u osobnom iskustvu ukoliko ga želite doživjeti kroz zdravi pristup onda je meditacija jedna od dobrih pristupa kroz meditacijska povlačenja ukoliko se ne radi o opasnijim pristupima poput kundalini yoge. Nekima su meditacijska povlačenja teška pa odlaze na ayahuascu, gdje neki pojedinci lako dožive drugu stvarnost, dok oni s manje duhovnih samskara nemaju tako duboka iskustva.

U različitim istočnim tradicijama se zna da je potrebno da čovjek razvija indviduacijski aspekt prirode. Kako smo rekli, radi se o duhovnim samskarama i one se kroz jyotish-indijsku astrologiju lako prepoznaju. Iskustva kroz meditaciju mogu biti različita, od astralnih putovanja, do vizija Isusa, zlatnog Budhe, nekih mitoloških likova koji su pohranjeni u kolektivnom nesvjesnom, do iskustva ljubavi, ili kratkoročnih samadija. Oni koji imaju ta iskustva znaju da se disanje tada isključi i duša se potpuno napaja iznutra. Također, oni koji tvrde da vam trebaju minerali, ugljikohidrati, proteini i ostalo, ovdje znanost gubi svaki značaj. Dakle, iz iskustva se zna da ne morate uopće unositi tu hranu, čak je poželjnije da je tada ne unosite i iskustva su jača, a vaše tijelo pokazuje vitalnost. Sve je suprotno od onoga što ljudi misle, a Zapadnjak je kao noj koji zabija glavu u pijesak. Ako mistično iskustvo ne može dotaknuti intelektom za njega to ne postoji. Još uvijek vjeruje da se depresija liječi lijekovima, u školi uništavaju djecu s materijalnim konceptom stvarnosti, djeca ne uče o emocijama, a nemaju odgovor niti na jedno važnije životno pitanje tj., kako nastaje život. Konačna mistična iskustva dolaze kad se osvijeste Anima i Animus ili kad se muška i ženska energija upozna, tada kroz sušumnu nesmetano teće kundalini. Ovo je doba u kojem svatko odlučuje što želi i s čim će hraniti svoju dušu. Bitno je da će oni koji žele tražiti dublje, do tog iskustva doći. Koncept psihe je tako konstruiran, a mi smo dizajnirani za mistično iskustvo.

Nikola Žuvela