Brak kakvog ga poznajemo, ne možemo pojmiti bez poznavanja mitologije i njegove psihološko pozadine. Već puno puta spomenuti Anima i Animus, ili u religiji Shiva i Sakti, kao i jin i jang, principi su koji vladaju brakom, a da toga uopće nismo svjesni. Ako pogledamo prirodu ona je prepuna polariteta, tako i mi kao dio prirode, privlačimo plusove i minuse svojim nesvjesnim programima po kojima biramo partnere. U prošlosti smo govorili o privlačenju sudbine, a danas upotrebljavamo pojam kompleks koji u teoriji ništa ne znači, ali postaje stvarnost u svađama koje su većinom destruktivne.

Na Zapadu ljudi ni ne znaju tko se svađa i što se u svađi projicira. Većina pretpostavlja da se radi o nepomirljivim karakterima, ali ono što govorimo drugome, ustvari je negativni Animus ili Anima koje ne želimo vidjeti u sebi, pa radije negativno vidimo u partneru.

Ali kada bi bili svjesni da je partnersko sjedinjavanje neizbježno i da je potrebno i dalje ustrajati u odnosu u kojem spoznajemo sebe, ali ne mijenjamo osobu, bili bismo na putu prihvaćanja ili otpuštanja suvišnog. Dakle, odnos treba gledati kroz učenje. Ako ga tako ne gledamo, on traje dok traje vaša projekcija. Rečenica: “Mi smo potpuno drugačiji”, ustvari je kraj odnosa ili projekcije, slijedi potraga za drugom projekcijom. Sreća je što ljudi stare jer s godinama shvaćaju da ih partneri više ne gledaju na onaj način kao kada su imali dvadeset godina i na taj način se gubi površan pristup odnosima. To je mogućnost da parovi mogu pričati o sebi i svojim tamnim stranama osobnosti bez afekta ili projekcije koja bi onda mogla u mladosti uništiti odnos jer tada se voli “savršeno”. Kasniji odnos je prilika da se razvijamo ne prema savršenosti već prema potpunosti, prihvaćanju sebe. Od kada se rodimo pričaju nam o tome kako nismo savršeni, a ustvari poptunost nas ispunjava u odnosu.

U odnosu velika većina ne primjećuje da se radi o procesu integracije uspavanih dijelova duše koji ne mogu biti integrirani ako nisu polariteti spoznati. Recimo, zaljubili ste se i ta veza je propala, niste ni svjesni da se iza toga skriva strah od prihvaćanja svog polariteta.

Dakle, kada imamo jak osjećaj strasti, to znači da puno emocija nije razvijeno i one se manifestiraju u velikoj strasti u svom primitivnom obliku, dok dugotrajnim odnosom, tu strast pretvaramo u duboke emocije.

Ako bismo opisali mušku Animu onda je možemo usporediti sa božicom Kali koja je opasna, bijesna i ubojita, ali sklona velikoj kreativnosti, zavisi kako je usmjeravamo ili koliko smo je integrirali. Većinom je ta slika u muškarcima negativna tj. Anima je razdražljiva i kritična, neintegirarana i ona se pojavljuje kao oblik strasti koji je neintegriran i često vulgaran. Kod žena je prisutan Animus koji se pojavljuje u ženi kroz jak poriv za donošenjem sudova. Stoga, kada se susrećemo u odnosu, susrećemo se doslovno s ogromnim projekcijama u kojima ljudi ne mogu kontrolirati svoje emocije jer se susreću s božanskom projekcijom koja u sebi ima snažnu energiju, a nju ne vidimo u trenutku zaljubljivanja kao djelom sebe. Partner postaje nosilac nadnaravne moći  koju partner nema. Kakvu šansu onda ima partner ako na njega projiciramo takvu nadnaravnu moć? Nikakvu, a danas je to pravilo. Prenosimo na partnera svemogućnost, a onda dobivamo razočarenje. Nevjerojatna je količina projekcija nadnaravnog danas, unatoč potpunoj svjetovnosti i negiranju u postojanje duhovnog. Kada bi Zapadnjak imao mogućnosti vidjeti koliku religijsku snagu projicira u partnerske odnose, shvatio bi da duhovnost nikada nije ni nestala, ali on nema gdje s njom osim da projicira nadnaravno u odnos. To je sigurna propast odnosa, jer partner to ne može ispuniti. Danas čovjek to radi samo kako ne bi nikada susreo ljubav. Rješenje postoji, ali kao terapeut i jyotish savjetnik, momentalno iz prakse mogu zaključiti da je ova slika ili stanje vjerovanja u ovu činjeničnu strukturu, fanatična. Fanatičnost vjerovanja je takva da je zaljubljivanje još uvijek tabu i da se u praksi može raditi tek kada se čovjek dovoljno povrijedi. U konačnici, tada ljudi tek i počinju tražiti odgovore.

Nikola Žuvela