[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Ako pogledamo bolje, živimo u svijetu koji je romantiku pretvorio u proizvod i kliÅ¡ej. Sociolozi nam govore da  živimo u postmodernizmu u kojem se Äovjek viÅ¡e niÄemu ne divi, odnosno sve je liÅ¡eno smisla. ÄŒak je Äovjek uspio romantiku kupiti, prodati i na kraju odbaciti.
Poezija se ne posuÄ‘uje u knjižnicama, a kamoli kupuje, potpuno je time potisnuto humano. Ipak, romantika neće nestati. Ono pokvareno romantiÄnom služi da raste jer romantiÄno nastaje na ruÅ¡evinama života. Romantika ne spava u bogatim Äetvrtima gdje su ljudi siti, ona spava meÄ‘u obiÄnim ljudima. Umjetnost nije rasla na bogatom stolu već na malom stolu gdje je vrijedilo sve ono Å¡to se ne vidi na pozornici života. U odnosima romantiÄnost živi meÄ‘u onim partnerima koji su nadiÅ¡li osvajaÄku zaljubljenost mladog para koji u zanosu osvaja svijet. Taj par koristi već nauÄenu romantiku, koja je kopirana i liÅ¡ena individualnosti i takva romantika nestane brzo jer takav par zakoni egzistencije odvuku u materijalizam koji je suviÅ¡e jak za one koji ne razumiju zakonitosti života. Takvi ljudi ne cijene individualnost, oni je moraju negirati jer bi time otkrili da su napustili romantiÄnost koja životu daje boje.
Digitalni svijet je liÅ¡en pravila emocionalnosti i potisnuo je romantiku koja mora biti druÅ¡tveno ogaÄ‘ena i prikazana povrÅ¡no kako bi se Äovjeku prikazala kao izmiÅ¡ljena i idealistiÄka. Ipak, oni pojedinci koji su razvili individualnost, otkrili su romantiÄnost u onome Å¡to se ne vidi, oni žive povuÄeniji život i skrivaju romantiku jer pametan Äovjek ne izlaže svoje emocije na oltar uspjeha, moći i prestiža. Takvim emocijama svijet se mora smijati i izrugivati kako bi se obranili vlastiti neuspjesi i nemogućnosti razvijanja suptilnijih emocija koje ne traže svijetla pozornice.
Arhetipska romantiÄna priÄa uvijek ukljuÄuje potragu smjeÅ¡tenu u nevin svijet kojem prijeti neki oblik zla, ali nad kojim na kraju uvijek trijumfiraju dobrota i ljubav srediÅ¡njeg para. Svaka veza zapoÄinje na arhetipu romantike kojom vlada: dobro je moćnije od zla, priroda je pozitivna sila dobra i na strani je ljubavi, nevinost je moćnija od iskustva,ljubav je moćnija od mržnje i iscjeliteljske snage otkupljenja. Kada se ova slika raspadne ili narcistiÄki pogled, onda zapoÄinje gradnja veze koji mnogi ne uspiju izgraditi jer im temelj veze nije bila ljubav. Tada se veza susreće s alkemijskom fazom nigreda ili Sjenom koju Zapad ne prepoznaje. To stanje osjećamo kao bol ili odbijenost, ali to je faza ruÅ¡enja projekcija i poÄetak voljenja osobe. Faza nigredo je osnovno stanje stvaranje odnosa, odnosno romantika je priprema za ovu fazu odnosa
Ukratko, romantika se u današnjem svijetu mora gurati na margine kako se ne bi vidjela površnost ideja i prizmenih emocija kojima se svijet hrani. Onome kome je dosta površnosti, uvijek ima na raspolaganju mogućnost opažanja ovih sitnih trenutaka koje može dijeliti s onima koji isto tako vide važnost emocija. Romantika neće nestati jer ona je put prema fazi nigreda ili odrastanja koja pripada odvažnima.
Nikola Žuvela