[two_fifth last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Arhetip Minotaura povezan je s arhetipom labirinta. Mit govori kako Tezej upada u labirint da ubije čudovište i koji zahvaljujući Adrijaninoj niti pronađe put za izlazak iz labirinta. Minotaur je čudovište rođeno iz požude Pasiphae, što ga čini simbolom svih onih impulsa koji su u nama, koji se skupljaju pod pragom svijesti i čekaju da budu prepoznati.

Minotaur predstavlja naš instinktivni život koji, kada nije osviješten, stvara u nama krivnju jer posjedujemo instinkte poput želje za seksualnošću koja, kada se potiskuje, postaje morbidna toliko da puni naslovnice dnevnih novina skandalima. Minotaura stvaramo svojim potiskivanjem koji u nama postaje čudovište. Živimo život u kojem ljudi robuju društvu i postaju ono što nisu. Čovjek zbog toga živi u narcisoidnom mitu: biti lijep i biti ono što društvo traži od tebe, a ispod toga grčka mitologija, a onda i psihoterapija koja je dešifrirala značenje mita, otkrila da ćemo takvim životom stvoriti vlastitog Minotaura.

Svi mi imamo Minotaura, a bitka s njime započinje kada ga prepoznamo. Integracija s našom instinktivnom sferom ili Minotaurom  kojeg susrećemo u labirintu  donosi na kraju integraciju s Animom. Naime, pobjeda ovog unutarnjeg čudovišta ili instinkta prolazi kroz sjedinjenje suprotnosti kojim je Tezej iz labirinta izašao pomoću Adrijanine niti ili ženskog principa. Zahvaljujući ovom sjedinjenju možete izaći iz podzemlja.  Jung je proces individuacije nazvao ovim krivudavim, nepredvidivim, zmijolikim putem Merkura prema cjelovitosti. Cilj je doći do središta, Jastva, srži našeg bića. Ali ovo je samo pola puta. Moramo pronaći izlaz iz labirinta i povratak u vanjski svijet, ali tako da smo zauvijek transformirani doživljenim iskustvom labirinta. I ta se ekspedicija prema unutra i prema van ponavlja iznova i iznova, svaki put donoseći nova bogatstva ili spoznaje.

Ali postoje stvarne opasnosti koje su u labirintu, a to su psihoza i depresija ili  mentalni poremećaji. To je osjećaj beznadnog gubljenja puta u zastrašujućem, paklenom podzemlju labirinta gdje se čovjek gubi u osjećajima koje nerazumije i bježi u zaštitu psihoze. Zato je Jungova psihoterapija podsjetnik na duhovni put koji je pun zavijutaka.
Svaki čovjek koji završi s duhovnošću iz knjiga ili raznih tečajeva, započinje susret s labirintom i svojim Minotaurom. Samoubojstvo, psihoze, sve su to susreti s Minotaurom u labirintu.  Neizmjerno ništavilo i tama labirinta jest ono što nas ljude najviše zastrašuje. Herkul, Tezej ili mitski ženski lik poput Psihe su junaci koji se nalaze na ovom putu. Junak ili heroina pati od tjeskobe, očaja, oni govore o našoj tjeskobi na putu spoznaje. Ono što junaka razlikuje od stada je spremnost da prihvati tu tjeskobu, prihvati nepoznato, hrabro se suoči s mogućim psihološkim ili fizičkim uništenjem ili smrću. Junak nadilazi vlastiti interes, riskirajući život zbog  više svrhe. Svatko tko dublje ulazi u psihoterapijsku analizu je heroj, žrtvuje svoju narcisoidnu aroganciju tražeći pomoć. Suočavajući se sa strahom od nepoznatog, voljno ulazi u labirint suočavajući se sa svojim osobnim Minotaurom. Mit govori o tome da, ako odbijemo ući u labirint da smo tek tada najugroženiji bježeći i otpore.

Susret s unutarnjim demonima ili razlozima koji su nas doveli da slijedimo društvena pravila su nas kao bića oslabila i učinila ovisnim. Nakon pobjede nad Minotaurom, Tezej izlazi iz labirinta s trajnim samopouzdanjem suočavajući se s budućim izazovima te je pronašao ljubav s Adrijanom. Ipak, ne bi mogao uspjeti bez pomoći Adrijanine niti. Adrijanina ljubav prema Tezeju ga jača, što simbolizira falični mač koji je pružila; ali možda još važnije, ona pruža vitalnu vezu koja mu daje traženje puta natrag iz labirinta. Adrijanina nit je važna u procesu samospoznaje jer ona je odnos između Anime i Animusa, s njome Tezej izlazi iz labirinta i pronalazi ljubav. Ona povezuje klijenta i terapeuta, učitelja i učenika.  Ubijanje Minotaura nema koristi ako čovjek ostane izgubljen u utrobi labirinta cijelu vječnost. Za osvajanje Minotaura potrebna je hrabrost, vještina i snaga, ali bijeg od labirinta od nas traži spoznaju u kojoj vidimo jasnije polaritete i njegov uzork. Arijadnina nit predstavlja žensku intuiciju. To je vjera da se vjeruje u sposobnost Anime: unutarnje ženske osobine muškarca.

Često se na duhovnom putu ili na terapiji ljudi osjećaju izgubljeni u labirintu, mogli bismo reći da su izgubili dodir sa svojom Adrijaninoj niti. Bit je da pronađu ponovno tu vezu i povežu se sa sobom ili sa svojim Jastvom. Arijadna poklanja Tezeju mač snage, hrabrosti i racionalnog, logičnog, analitičkog uvida te nit ili intuiciju uvida. Na duhovnom putu ili u terapiji čovjek otkriva svoju sudbinu mučnog i dezorijentiranog heroja koji mu pomaže da nadiđe prepreke. Izlazak iz labirinta daje potpuniju osobu koja je sposobna vidjeti i razlučivati, ona je sada sposobna za shvaćanje vlastite projekcije u odnosu i mogućnost voljenja stvarne osobe. Većina ljudi ne može voljeti jer vole projekcije, stojeći ispred labirinta u koji ne ulaze i na taj način ne mogu vidjeti značenje stvarnosti.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_fifth]