Cijeli naš život jest osvještavanje samoga sebe, a na tom osvještavanju postoje razvojne stepenice.

Mnogi terapeuti i psihoterapeuti se nesvjesno poistovjećuju s mana-ličnosti koji daje osjećaj moći ili veličine. Oslobođena količina energije stvara im privid da su na višem stupnju od drugih iako u tom procesu ne razumiju ovu fazu razvoja te počinju fantazirati da su posebni i ‘izabrani’. Što je aktualno danas, gdje se rađaju nove vođe i projekcije njihovih spasiteljskih sposobnosti pogotovo smo ovu projekciju mogli vidjeti kao se projicirala tokom izbora preko velike bare.

S druge strane, olako se shvaća moralnost jer ovo poistovjećivanje stvara osjećaj moralne uzvišenosti u kojoj se misli da je ‘dozvoljeno’ raditi puno više od morlnog. Sindrom snage i moći, nešto poput Jahivnog napada na Joba koji ni kriv ni dužan biva opečen ovom moći. Jung otkriva kako ovakva ponašanja nalazimo u božanskim dramama a čovjek je samo kopija tog ponašanja ili arhetipa.

 Moral ne postoji radi moraliziranja već je samo stanica na putu razvoja kako bi se mogla kontrolirati donji dijelovi osobnosti u samorazvoju.

Ova opasna identifikacija jasno dovodi i moral u pitanje jer bilo da se radi o terapeutima, psihoterapeutima, političarima ili biznismenima,  oni  misle da su jaki i moralno superiorniji. S druge strane, većina odobrava ovo ponašanje jer smatra tu identifikaciju poželjnom pošto su oni nosioci želje čovječanstva.

Moral počinje onog trenutka kada prestaje poistovjećivanje s onim što je dobro, a što zlo. Tu završava konflikt ili ono što zovemo programiranost roditeljskim i društevnim ponašanjem. To je početak ljubavi gdje se suprotnosti spajaju, ali da to postignemo potrebno je znati što se dešava u ovom spomenutom razvojnom međuprostoru u kojem se skriva mana ličnost. Kako je rečeno, mnogi duhovni ljudi padnu pod taj utjecaj, odnosno često u novinskim člancima ili životu pronađemo ljude koji izigravaju duhovne vođe, ili državnike niti ne znajući da su pod utjecajem ovog arhetipa. Oni prividno pokušavaju spašavati svijet kako bi skrenuli pažnju s bitnog na nebitnog. Oni su podržani od većine ljudi, iako većina ljudi ne zna da im se sviđaju vlastite vrline koje idealiziraju u tim osobama. Pogotovo je to slučaj s poznatim osobama koje niti same nisu svjesne da su nosioci želje onoga što većina želi postati. Recimo, neka osoba je  duhovno popularna. Nakon nekoliko godina u novinama pročitamo skandal te osobe. Sve projekcije većine ljudi utjelovljuju lažni ljudi jer tomu mora biti tako jer jedino čovjek može pomoći samom sebi.

Lakše je priznati da manu-ličnost nosimo u sebi i s tom činjenicom krenemo naprijed, tj. biti u stanju prepoznati ovaj moćni arhetip odnosno podsvjesnu staru sliku čarobnjaka, maga ili bogočovjeka koju u sebi treba osvijestiti a ne postati rob na način da postajemo opsjednuti nečim višim i lažnim osjećajem moći. Moć je afrodizijak mase, ona je vječita želja većine koju utjelovljuju ljudi s mana ličnošću koja svijetli jedno vrijeme dok se projekcija ne raspadne. Taj raj svaki čovjek mora proći u odrastanju i shvatiti da živi svijet projekcija.

Nikola Žuvela